Svako toliko pojave se novosti o nekadašnjoj srpskoj imovini u Hrvatskoj. Tako je tjednik Nacional nedavno objavio da je norveški fond Recap International postao vanknjižnim vlasnikom ogromnih zemljišnih parcela, odmarališta, luksuznih vila i drugih objekata na podrucju od Rovinja do Dubrovnika. Norveški investitori su navodno pokupovali vlasništvo nad imovinom srpskih tvrtki i fizickih osoba u Hrvatskoj, koju je Vlada 31. prosinca 1990. uredbom oduzela i uknjižila u svoje vlasništvo.
Od nekadašnje srpske imovine u Rovinju spominje se ona koja je bila u vlasništvu Poljoprivrednog kombinata Beograd (PKB). Iako je PKB u Rovinju imao hladnjacu i trgovine, Recap navodno polaže pravo i na hotel Rovinj, nekoliko lokala u centru grada i zgradu Marafor u središtu Poreca, u kojoj se nalazio istoimeni restoran.
Pocetkom Domovinskog rata od nekadašnjih PKB-ovih poslovnih objekata u Rovinju stvorene su dvije tvrtke - trgovacka i turisticka. Udruživanjem s nekadašnjom Odmorišnom zajednicom iz Beograda, koja je u uvali Valdaliso imala kamp s dva hotela, nastao je Rovinjturist. Buduci da je nova tvrtka zbrinjavala prognanike, za što joj država nije placala, zapala je u dugove. Stoga je najprije Gradu Rovinju zbog neplacanja najma vratila restoran Brodic, a potom kavanu Viecia Batana.
Od 2001. Rovinjturist je ostao i bez hotela Rovinj, smještenog ispod crkve sv. Eufemije, koji je glavni kreditor, tadašnja Nova banka (bivša Istarska banka) prodala povratniku iz inozemstva Johnu Brajkovicu. U meduvremenu je Rovinjturist zbog neplacanja komunalne naknade morao ustupiti Gradu i svoje urede na Trgu Garibaldi u središtu Rovinja. Usto, prodao je i restoran Marafor u poreckoj staroj jezgri.
Time je sva imovina turistickog dijela, kojom je prije tri desetljeca upravljao PKB, dobila nove vlasnike. Najatraktivniji dio te imovine - hotel Rovinj - kasnije je ponovno promijenio vlasnika. John Brajkovic je naime ušao u rizicnu investiciju rekonstrukcije hotelskih paviljona bez važece gradevinske dozvole, zbog cega su radovi obustavljeni. Tako je hotel, od kojeg je citava ostala samo središnja zgrada, nekadašnja vojarna, vec nekoliko godina zatvoren, a 2005. nad njim je pokrenut i stecajni postupak. Obustavljen je nakon što je zagrebacki fond Proficio (nekadašnja Expandia) obavio dokapitalizaciju pa je temeljni kapital udvostrucen i sada iznosi 29,5 milijuna kuna.
Za izgradnju novog hotela na mjestu postojeceg izraden je detaljni urbanisticki plan, a na javnom natjecaju je kao najbolje rješenje izabran rad rijeckih arhitekata Randica i Turata, po kojem se traži lokacijska dozvola za gradnju.
Buduci da je slicna situacija i s drugim nekretninama na koje Recap polaže pravo, norveški fond je od Vlade zatražio isplatu odštete za imovinu koju su otkupili od dvadesetak srpskih tvrtki, medu kojima je i PKB. Isplata se ne traži odmah, vec 2015. godine ili kasnije. Norveški investicijski fond nudi i mogucnost naplate kroz privatizaciju brodogradilišta i gradnju brodova.
Pitanje imovine država nastalih raspadom Jugoslavije, a koja se danas ne nalazi na njihovom teritoriju, pocelo se rješavati 2001. sklapanjem ugovora o sukcesiji. Hrvatska je ratificirala taj ugovor 2004., ali veci je dio imovine dotad promijenio vlasnike pa ju je uz ostalo prodavao i Hrvatski fond za privatizaciju. Recap je srpsku imovinu otkupljivao od 2005. do 2007. Buduci da su se slicni procesi odvijali i u Srbiji, pitanje obeštecenja za imovinu vjerojatno ce se rješavati u daljnjoj normalizaciji odnosa dviju država.