Cetiri države, tri rata i 64 godine braka s pokojnim suprugom Ettorom proživjela je nona Marija Cinkopan iz Pule koja je u utorak u krugu svoje mnogobrojne obitelji proslavila stoti rodendan.
Tim su joj povodom pulski gradonacelnik Boris Miletic i predsjednik Gradskog vijeca Denis Martincic došli u posjet i urucili joj poklone. Ta još uvijek bizera starica živi u svom domu u Šijani u Puli kamo se doselila 1952. godine iz sela Kostarcani kod Gracišca da bi trojici sinova - Adolfu, Ferdinandu i Rafaelu - omogucila školovanje u gradu.
Nona Marija Cinkopan danas ima šestero unucadi, 11 praunucadi od dvije do 22 godine starosti. Sinovi Feruco i Dolfo su još uvijek na raspolaganju majci i pomažu joj u svakodnevnim poslovima zajedno sa snahama. Najstariji sin Rafael je pred 10 godina preminuo.
Marija Cinkopan rodila se 7. veljace 1912. u selu Bajci na Picanštini u skromnoj i radišnoj obitelji Bacac. Pohadala je hrvatsku osnovnu školu, dvije godine, za vrijeme Austrije, a potom je na talijanskom jeziku završila još tri razreda.
Otac joj je otišao u 1. svjetski rat kada je imala svega dvije godine i, nažalost, nije se iz njega vratio. Za vrijeme 2. svjetskog rata Nijemci su joj odveli muža, no nono Ettore se ipak uspio vratiti.
Proslavili su zajedno zlatni i dijamantni pir. Ettore je preminuo koncem 1994.
- Dica moja, ca da van recen, sto lit je pasalo. Bilo je lipih i grdih stvari. Kad san se oženila, mi je bija najlipši dan na svitu. Pak su došla dica, pak nuki, pak pranuki, i sad smo tu.
Život ni bija lak. Prije lito i pol dan san ostala bez noge, ali ca cemo, sve se mora zet kako dojde, rekla nam je nona Marija.