Nakon bake Kate Ribić, koja je prošlog lipnja u Domu za odrasle "Domenico Pergolis" svečano proslavila svoj 102. rođendan, i prekjučer je bilo iznimno veselo i vrlo pijevno u ovoj rovinjskoj ustanovi. Naime, još jedna Kate, i to Kata Čupić proslavila je 101. rođendan u krugu obitelji, korisnika i djelatnika Doma.
Dvije dugovječne Kate bile su dovoljne za šaljivi komentar i preporuku da se svi oni koji žele lijepu i duboku starost jednostavno preimenuju u Kate i Katarine. Iako u Domu za odrasle "Domenico Pergolis" duboke godine nisu slučajnost, već gotovo pravilo.
Recept za dugovječnost od none Kate nismo dobili. Nema tu ni slova r, od marljivog cijeloživotnog rada, kao ni r, od važnosti ispijanja ranojutarnje rakije. Ono što gospođu Čupić pokreće jest ljubav prema 81-godišnjem sinu Ivanu, koji je također stanovnik Doma. Kako saznajemo, majka i sin jako su povezani, pa ne svane ni jedno jutro i ne padne ni jedna noć da Kata ne brine i ne pita "kako je njen mali?".
O Kati Čupić doznajemo da je iz Rovinjskog Sela u kojem je, u zajedničkom domaćinstvu sa sinom, živjela do prije tri godine. Rođena je u zemljoradničkoj obitelji i do udaje je živjela s roditeljima Georgiusom i Marijom Zovich te se bavila poljoprivredom. Završila je tri razreda osnovne škole na talijanskom jeziku, ali nikada nije zasnovala formalni radni odnos.
U braku s Ivanom Čupićem dobila je dvoje djece. Nakon što joj je suprug poginuo u Drugom svjetskom ratu brinula se o djeci i domaćinstvu, obrađivala imanje te živjela od suprugove mirovine. No, vele djelatnici Doma, nona Kata nije imala lagan život.
Do odlaska u Dom, što je godinama odgađala, živjela je u obiteljskoj kući. U trenutku kad više nije mogla sama, o njih dvoje skrbila je susjeda Ana Popović te medicinske sestre Loredana Mazzi, Gordana Bačić i Mira Jurkota. No, shvativši da im treba cjelodnevna pomoć, baka Kata odlučila se za novi korak i preseljenje u rovinjski Dom za odrasle. Danas veli da nije pogriješila jer ima sve što joj treba - njegu i pažnju domskog osoblja i ljubav sina Ivana, koji je na majčin rođendan, ponosno sjedeći do nje, upravo bio taj koji je ispustio i najviše suza radosnica. Uz sina pokraj none Kate bio je i unuk Gianluca koji je za ovu svečanu prigodu stigao iz Rima.
Uz pjesme i čestitke koje su joj uputili i članovi najstarijeg zbora u gradu, simboličnog imena Oldtimeri, baka je na dar dobila i veliku tortu, poklon iz domske kuhinje, s brojkom 101. Nije izostalo ni cvijeće ravnateljice Mirjane Banko Filipaj, kao i uistinu brojne rođendanske čestitke sa željom da se i dogodine s nonom Katom družimo i veselimo na istom mjestu i u istom društvu.
Svi koji je znaju vele da je iznimno vesela i komunikativna osoba. Doduše, uz neke bolesti koje idu u korak s njenim godinama, a najviše joj smeta što slabije čuje. No, u tim godinama to ponekad može biti i prednost. U svakom slučaju noni Kati sretan i veseo 101. rođendan uz želju da na njenoj slavljeničkoj torti bude ispisan slatki i čokoladni broj 102. (Napisala i snimila N. ORLOVIĆ RADIĆ)