Imati stan pun nogometnih lopti za neke je nedosanjani san. A za neke i noćna mora. Upravo u takvoj noćnoj mori već godinama žive stanari Nazorove ulice, preko puta pomoćnog igrališta Gradskog stadiona "Aldo Drosina" u Puli. Kako su nam rekli neki od njih, zbog ispucanih lopti žive u stalnom strahu, jer im dolijeću kroz prozor, zuje oko glava, razbijaju po stanu... I za našeg posjeta veliki broj roleta prema stadionu bile su spuštene.
Treba dignuti ogradu
Iako naoko trivijalan problem za kojeg bi mnogi, poput nas, mogli pomisliti da je lako rješiv podizanjem ograde stadiona, traje već punih sedam godina, otkako je obnovljen stadion 2010. godine, a kraj se još uvijek ne nazire. A da problem, ne samo da nije rješiv, već je nakon nekoliko godina i eskalirao, govore tužbe koje u međuvremenu pršte s obje strane. Stanari tako tuže upravitelja sportskih objekata, Pula sport, za prestanak uznemiravanja, dok protutužbom druga strana nastoji dobiti povrat nogometnih lopti.
Iako poprilično podozrivo, stanari su nam ipak ispričali da njihov problem traje već dugo, a iako su se nadali da će se riješiti obnovom stadiona, on se još i intenzivirao, jer se pomoćno igralište počelo masovnije koristiti. Tako na njemu treniraju i mladi i stari, i ženski i muški igrači, profesionalci i amateri, pa čak i gostujući klubovi. Ovdje se nerijetko održavaju i utakmice, a da teren ne bi ostao prazan, dolaze i nepozvani napucavati lopte. Nerijetko su, također, kažu nam stanari, ovdje prisutni i biciklisti, šetači sa psima, a u sitnim noćnim satima i mladi na vikend provodima s bocom u ruci. Pa ipak, osim neminovne gužve i buke na tako malom prostoru, najveći su problem lopte koje gotovo svakodnevno budu ispucane izvan terena, prelijeću prometnicu, lupaju u fasadu zgrada, "šišaju" grane i lišće obližnjih stabala, ulijeću u stanove.
"Obnovom terena očito su dobili na kvantiteti, ali ne i na kvaliteti. Obećali su nam da će dignuti ogradu još kada je ovdje bilo i staro igralište jer je i tada ograda bila jako niska. Tada su uredili igralište i doista dignuli ogradu, ali očito nedovoljno, jer se problem nastavio. S obzirom da je igralište na svega desetak metara od stambenih zgrada, ta visina ograde od 7-8 metara očito nije dovoljna. Naravno da je to sve eskaliralo, da se stanari ljute, da ih treneri psuju i traže lopte natrag i to sve vodi samo još većem problemu. Mi smo ovdje taoci jer ne možemo otvoriti prozore zbog straha da nam ne doleti neka lopta", ispričao nam je tako jedan od stanara te apelirao na vodstvo sportskih terena da se ugledaju na svjetsku praksu. "Puna su im usta UEFA-e, pa neka pogledaju primjerice Ajax. Ima 36 takvih igrališta i sva su zatvorena. Nema niti lopti, niti buke, niti svjetlosti s tih ogromnih reflektora. Zašto i Pula ne bi uredila tako i ovo svoje igralište?!".
Lopta prolila kavu
Druga stanarka, čija je životna dob premašila devet desetljeća, ispričala je svojevremeno kako joj se na sreću ne događa često da joj ulijeću lopte, ali se prisjetila događaja kada joj je lopta uletjela u kuhinju dok je sa susjedom pila kavu. "Dobro da lopta nije udarila susjedu jer je ona bolesna i umrla bi od tog udarca lopte. Lopta mi je prošla blizu glave, doletjela u kuhinju i prolila kavu po stolu", ispričala je vremešna susjeda, ali i dodala da se to puno više događalo kada je bilo staro igralište i mala ograda oko njega. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU