Na poziv pape Franje na Međunarodni dan tolerancije, proteklog vikenda iz Zagreba je u Rim krenuo autobus s beskućnicima iz cijele Hrvatske. Papa ih je pozvao na Festival radosti i milosrđa. U autobusu je bio i Josip Kvesić, bivši korisnik pulskog prihvatilište za beskućnike. Tijekom cijelog putovanja na glavi je nosio kapu s nazivom "Ulične svjetiljke", imenom časopisa kojeg prodaju beskućnici, te hrvatsku zastavicu na koju je na kraju puta ispisao imena svih putnika-beskućnika i volontera s kojima se družio.
Pun autobus za Rim
Kako nam je jučer ispričao, hodočašću se pridružio na poziv Udruge Job i Uličnih svjetiljka koje prodaje već godinama. U Vatikan je krenuo pun autobus - 51 beskućnik ili bivših beskućnika te njihovi voditelji. Sav novac za put skupili su donacijama, a autobus je vozio svećenik Dragutin Goričanec koji je to učinio besplatno. Smještaj su, kako doznajemo, imali organiziran u Hrvatskom hodočasničkom domu, a kako su zbog kvara na autobusu u Rimu ostali jedan dan dulje, s dodatnim su ih danom i oni "počastili".
- Jako mi je drago i ponosan sam što sam imao tu čast da mogu posjetiti Rim, Vatikan i vidjeti papu, naveo nam je Josip i dodao da je na put iz Pule krenuo s volonterom Damirom Gregurićem, koji i inače pomaže u prihvatilištu te volonterkom Radmilom.
U Rimu su, kako nam priča, direktno otišli u Vatikan gdje su održane dvosatne kateheze s papom, a u dvorani je bilo više od pet tisuća ljudi iz svih krajeva Europe, priča nam Josip i navodi da su predstavnici pojedinih zemalja imali prigodne govore te papi kratko predstavljali zemlju iz koje dolaze. Tako su dva beskućnika, Christian i Robert, na početku programa ispričali svoju priču i iskustvo života puno zahvalnosti prema svima koji im pomažu, ali i prema papi koji siromašne uvijek nosi u srcu. Papa Franjo pozorno ih je slušao te zapisao neke njihove riječi nakon čega im je poručio "Nemojte prestati sanjati!", a Josipu se posebno svidjela misao da "Mogu biti poniženi, ali da ne budu rob nikome". Nakon mise Grad Rim sve je beskućnike počastio ručkom, a zatim su razgledali grad i njegove brojne znamenitosti.
Iako su ih prije puta upozorili da si, radi toga što će puno hodati i moguće kiše, uzmu rezervne cipele Josip je na put krenuo s jedinima koje je imao, a te nisu bile za kišu.
- U subotu je padala kiša, ali meni nisu smetale ni mokre noge ni umor. Puno smo hodali i jedva sam izdržao radi problema s leđima, no bez obzira na to koliko sam bio iscrpljen u meni je bila velika radost, a srce mi je igralo od sreće. Kada sam drugi dan čuo stih pjesme koju je pjevala jedna časna sestra "Gospodin je obećao dobro za mene" osjetio sam da se to odnosi baš na mene, iako je oko mene bilo mnoštvo ljudi, ispričao nam je Josip još uvijek pod dojmom puta koji je učvrstio njegovu vjeru. (Borka PETROVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU