Nekolicina Porecanki otpremila je, uz pomoc Gradskog društva Crvenog križa koji je platio kartu, u nedjelju sedamdesetogodišnjeg Josipa Amica na autobus za Novu Gradišku, odakle ce vlakom do Podgoraca kod Našica. Tamo ima dva sina i snahu koji bi trebali bolje brinuti o njemu.
Ovaj je covjek, naime, sedam noci proveo pod vedrim nebom u Naselju Mate Balote, pokriven dekama koje je dobio od susjeda, koji su mu donosile hranu i toplu odjecu.
- Ispricat cu vam sve, nemam što skrivati, samo me je sram, rekao nam je Amic kad smo ga pronašli na klupi uz igralište ujutro dan ranije. Ima 70 godina, adresu u Podgoracu kod Našica, supruga mu je umrla prije pet godina, a otišao je iz kuce koja je glasila na suprugu jer mu sa sinovima alkoholicarima nije bilo moguce živjeti.
Nema mirovinu, a jedini prihod je novac koji dobije prodajom plasticnih boca i limenki koje je skupljao po gradu. Hoda uz pomoc štake, a ozljeda na nozi iz automobilske nesrece jako ga boli. Kaže da pije tablete protiv visokog tlaka i za smirenje.
"Meni je dobro, samo da me nitko ne dira. Ovdje si mogu zaraditi za kruh i cigarete, a to mi je dosta. Tamo ne mogu zaraditi ništa otkako sam nastradao u nesreci. A nikakvu mi pomoc ne daju jer, kažu, pijem. To nije istina jer 11 godina nisam okusio alkohol. Eto, sad se moram vratiti, a ako ne budem imao od cega i gdje živjeti, mogu samo pod vlak. Ili se za par dana vratiti, jer ovdje ipak mogu skupiti boca koje prodam, pa barem imam nešto novca", pripovijeda Josip Amic.
U ovoj prici, u kojoj Josip Amic može lako biti naš otac ili djed, zapravo i netko od nas, ako se životne okolnosti tako poslože, strašno je to što u gradu u kojem postoje na stotine hotelskih soba, praznih vikendaških stanova, dom za stare i nemocne i niz praznih zgrada nejasnog vlasništva i buducnosti, jedan bolestan 70-godišnjak mora spavati pod borom.
Bio on iz Podgoraca, Našica, Poreca ili nekog nepoznatog mjesta bilo gdje na svijetu, svaki covjek ima pravo na toplu, cistu postelju i pun želudac. Ako si sam to ne može priskrbiti, moraju to uciniti njegovi bližnji ili država.
U ovom slucaju Josip Amic namjerio se na Porecane koji su pomogli koliko su mogli, ukljucujuci i policajca koji je u subotu navecer, u skladu sa svojim ovlastima, uputio covjeka da se mora vratiti u svoj dom u Podgoracu.
No, policajac je zajedno sa ženama koje su bile prisutne dogovorio kako to uciniti, spreman priložiti svoj dio novca za autobusnu kartu i sendvice. Nismo pitali ime policajca, ali takvi kao on sigurno služe na cast policiji.