Odlično raspoloženi Peter Hook, osnivač i basist kultne engleske post-punk grupe Joy Division, a kasnije i odličnog New Ordera, sinoć je sa svojim aktualnim sastavom The Light u akustički ponajboljoj zagrebačkoj dvorani Pauk, u krugu studentskog doma na Savi, pred 500-tinjak ljudi izveo remek-djelo rock and rolla 20. stoljeća - debitantski album Joy Divisiona "Unknown Pleasures", ali i poneke najstarije singlove ovog, uz Velvet Underground, najutjecajnijeg r'n'r benda na uzavrelom muzičkom prijelazu 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kao i bezvremenske skladbe Joy Divisiona s drugog i, nakon samoubojstva kultnog pjevača Iana Curtisa, posljednjeg albuma "Closer".
Kolikogod dežurni moralisti u sličnim prilikama prigovarali da je riječ o gaži i skupljanju novca na jednom velikom, ali davno upokojenom bendu, stvari ipak sinoć nisu nimalo ni približno izgledale i zvučale tako. Naprotiv. Koncert je otvoren singlom "Ceremony", koji se nije našao na dva studijska albuma Joy Divisiona nego naknadno u verziji New Ordera, kao i posthumnoj ediciji Joy Divisiona "Still". Nastavilo se pjesmom "Digital" koja je uzgibala mnoštvo plesnim refrenom, pa još jedni starim singlom "No Love Lost", da bi zatim koncertni set pratio debitantski album, od svima poznate sjajne uvodne "Disorder" preko "Day of the Lords", "Candidate", "Insight", posebno sugestivne "New Dawn Fades", uslijedila je, razumljivo, dobra reakcija publike na "She Lost Control".
Nakon odsviranih svih deset skladbi s "Unknown Pleasuresa", u bisu su, u suptilno osmišljenoj repertoarnoj liniji odsvirane i otpjevane "Dead Souls", odlična "Isolation", "24 hours", krasna "Decades", neponovljiva "Atmosphere", da bi veliko finale, očekivano, pripao "Transmissionu" te jednoj od najdivnijih i najsugestivnijih skladbi u povijesti rock and rolla - "Love Will Tear Us Apart Again".
Najljepši trenutak sinoćnjeg nastupa dogodio se u samoj završnici kad je publika na minimalnu, ali iznimno sugestivnu i toplu bendovsku svirku, dosta dugo pjevala refren kultne "Love Will Tear Us Apart Again", da bi zatim Peter Hook bacio svoju crvenu majicu sretnom i najbržem obožavatelju u publici... te se brzo s bendom zaputio za Ljubljani gdje im je slijedila nova svitka u kulturnom centru Kino "Šiška".
Peter Hook bio je toliko opušten, nije bilo blizu ni redara, fotografiralo ga se mobitelima iz nepristojne blizine, a on je sve mirno gledao, kao da svira prijateljima u svojoj dnevnoj sobi, gledao je prvih pet šest redova fanove u oči… toplo je pjevao, i to bojom glasa blisko izričaju Iana Curtisa… Komunicirao je jednostavno i iz srca s publikom, bez foliranja, kao da je u nekom prljavom malom klubu dominantno industrijskog Manchestera koncem 70-ih. Iako je tada bio nesputan i zavodljivo divlji, što dobro pokazuje dobar film "Closer", čijeg je redatelja i fanatičnog fana Joy Divisona Antona Corbijna, koji je zbog njih čak i preselio iz Nizozemske u Englesku, nedavno pohvalio Peter Hook.
Ne čudi što je uz njega u pratećem sastavu The Light još jedan mlađi vješt basist, koji popunjava i oplemenjuje dijelove pjesama u kojima Hook pjeva. Bilo bi bitno bolje da je svirao originalan osebujan 'mašina' bubnjar Stephen Morris, ali, eto, nije, a nismo sigurni je li i koliko nedostajao izvorni gitarist Joy Division, kasnije i New Ordera Bernard Sumner.
Uz pjevača i basista Petera Hooka, te drugog basista Jacka Batesa, The Light još čine gitarist Nat Wason, za bubnjevima Paul Kehoe te vrlo bitan klavijaturist i kreator matrica Andy Poole. I ovo je važno gostovanje organizirao glazbeni mag Žednog uha i vječni entuzijast Mate Škugor; a koncert je s 20 skladbi trajao sat i pol, počevši u, za naše uvjete gotovo utopijski, najavljenih 21.30 sati.
Od jednog velikog obožavatelja Joy Divisiona tijekom svirke čuo se pozitivan dojam da je čak koncertni izričaj nabrijaniji no što je očekivao te da mu donekle manjka senzibiliteta koji je unosio neponovljivi Ian Curtis. Drugi pak fan naknadno mi veli da su agresivniji r'n'r izričaj imali i na koncertnim nastupima s Ianom Curtisom, što vjerno ilustriraju objavljena live izdanja. S druge strane, na dva studijska albuma producenti su uspjeli stvoriti taj neponovljiv, suptilan i do danas magičan 'ledeni' zvuk.
Kakogod, sinoć kralj undergrounda Zdenko Franjić, osnivač kultne nezavisne izdavačke kuće Slušaj najglasnije, uobičajeno prodajući na ulazu izvrsna nova, a i neka prastara nezavisna glazbena i knjižna izdanja, nije imao prigovora ni na zvuk ni na koncertnu 'kemiju'.
U publici smo od viđenijih osoba prepoznali urednika i voditelja HTV-ovog političkog magazina "Spektar" Petra Štefanića i HTV-ovu novinarku Natašu Ban Leskovar, Coca Mosquita iz Jinxa, glazbene kritičare Aleksandra Dragaša, Zlatka Gala i Hrvoja Horvata, producenta (nekad i Zhela) Borisa Popovića, a malu ali jaku pulsko-istarsku grupaciju činili su osim gitarista i klavijaturista The Chwegera Alena Rosande Rosa, lega Miro i valjda najveći pulski fan Iana Curtisa Vlado Butković, a sreli smo i labinskog bivšeg kolegu Kristijana Stepčića Reismana te rovinjskog novinara i urednika s dugim zagrebačkim stažem Robija Antolovića.
Prije gotovo 40 godina u Manchesteru, prijatelji iz djetinjstva Peter Hook i Bernard Sumner, inspirirani dekadentnom buntovnom energijom nakon koncerta Sex Pistolsa, odlučili su osnovati bend. U ideji im se pridružio bubnjar Stephen Moriss, a kako im je trebao i vokal u bendu, pozvali su prijatelja Martina Grestyja koji ubrzo odustaje zbog novog posla. Spontano se potom bendu priključio Ian Curtis kao vokal, također poznanik iz kvarta. Peter posuđuje 35 funti od majke i kupuje bas gitaru, Sumner električnu gitaru, a Stephen bubnjeve te je tako rođen - Joy Divison.
Već nakon prvih nastupa Joy Divisona, odnosno Warsawa, kako su se zvali u početku, bend obavija misteriozni mračni veo koji ih odvaja od zvuka tadašnje engleske glazbene industrije - bili su jedinstveni, provokativni, mračni, pesimistični, a u isto vrijeme poetični, nježni, optimistični i istiniti.
Joy Divison je bio bend koji je uspijevao mračnim plesnim ritmovima, prljavim gitarskim rifovima, a posebno gotskim izričajem Iana Curtisa u vokalu i gotovo vanzemaljskim plesom dovesti slušatelja do stanja transa i neke vrste anarho-euforije. Kako to već ide s velikim bendovima, nikad ne bi imali tako strelovit uspon da nisu imali odličnog menadžera, u njihovom slučaju velikog zaljubljenika njihove glazbe, manchesterskog TV novinara i izdavača Tonyja Wilson.
Ubrzo nakon što su snimili svoj drugi album "Closer", neprilagođeni Ian Curtis, koji je uz sve bolovao od epilepsije, oduzeo si je život i Joy Divison odlaze u povijest ostavivši na nebu crni zvjezdani trag. A kako se došlo do naziva Joy Division? Bernard Sumner i njegov vršnjak Peter Hook (rođen 13. veljače 1956.) prvobitno su kao 20-godišnjaci utemeljili bend Stiff Kittens, da bi s vokalom Ianom Curtrisom i prvotnim bubnjarom Steveom Brotherdaleom nazvali Warsav i svirali do kolovoza 1977. da bi za bubnjevima Stevea zamijenio Stephen Morris, da bi krajem 1977. bend promijenio ime u Joy Division.
Taj je naziv inspiriran novelom poljskog Židova Yehiela De-Nura koji je pisao pod pseudonimom Ka-zetnik 135633, s temom Drugog svjetskog rata pod nazivom "Kuća lutaka", u kojoj je naziv Joy Divison (Vesela divizija) bio korišten u slengu za grupu žena koje su u koncentracijskom logoru u nacističkoj Njemačkoj bile prisiljavane da se prostituiraju s nacistima.
Peter Hook svoj je autentični zvuk i način sviranja bas gitare, kako je nedavno rekao, izgradio je slušajući i inspirirajući se basistom legendarnih Stranglersa Jeanom-Jacquesom Burnelom, čija je bas gitara, kao i kasnije Hookova u Joy Divisionu, bila jako isturena, stvarajući osebujan zvuk benda.
Kako je došlo do ove turneje?
U svibnju 2010. Peter Hook je sa svojim bendom The Light, a u čast vanvremenski talentiranog Iana Curtisa i njegovog ipak glavnog duha i najvažnijeg izričaja Joy Divisona, odlučio u matičnom Factory clubu u Manchesteru pokušati izvesti studijske albume "Unknown pleasure" i "Closer". Nije se dogodio debakl; alkemija se vratila; Factory Club je rasprodan, da bi zatim počela turneja po cijelom svijetu, puneći apsolutno svaku dvoranu i uveseljavajući tisuće obožavatelja.
Večerašnjem koncertu, neposredno prije izlaska Petera Hooka i The Lighta na pozornicu, prethodilo je premijerno prikazivanje polusatnog filma "A Celebration". (Iz Zagreba Zoran ANGELESKI)