Ostala je još jedna utakmica. Ona o kojoj će svi pričati. Bez obzira na to što će cijeli svijet prvenstvo u Brazilu pamtiti po povijesnom debaklu »carioca« i briljantnom trijumfu »Elfa« u nestvarnom i nezaboravnom polufinalu u Belo Horizonteu.
Finale je ipak finale. I nemojte se mučiti s analizama i retrospektivama, večeras na čuvenoj Maracani u Rio de Janeiru sigurno igraju dvije najbolje momčadi s brazilskih travnjaka. Njemačka i Argentina. »Panzeri« protiv »gaučosa«. »Štreberi« protiv »romantika«? Nekad bilo, vremena se mijenjaju.
Njemačka danas igra nogomet bez zadrške. Moderan i atraktivan. Po načelima »Bayernove« tiki-take Pepa Guardiole, ali puno brži. Konkretniji. Argentinu je u finale odveo »ratnik« Mascherano. U »odsustvu« Lionela Messija kojega je progutala »dekadentna« taktika Luisa Van Gaala, čija Nizozemska u finalu nije uputila ozbiljan udarac prema argentinskim vratima do izvođenja jedanaesteraca, a branila se sa šestoricom igrača u zadnjoj liniji (!?). Samo… Koliko god Nijemci goropadni bili u polufinalu, večeras nisu favoriti. Ne dok travnjakom hoda Lionel Messi. Što bi tek bilo da konačno u Brazilu potrči…
Povijesne činjenice kazuju da je Njemačka zadnji težak poraz u utakmicama od iznimnoga rezultatskoga značaja doživjela od Hrvatske 1998. godine u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj s kojega su se »vatreni« vratili s povijesnom broncom oko vrata. Je li reforma njemačke reprezentacije počela tada ili dvije godine kasnije kad je momčad ispala u skupini na Europskom prvenstvu u Belgiji i Nozozemskoj?
Možda je to bilo još četiri godine kasnije kad je u Portugalu doživjela istu sudbinu ili su »Elf« u život vratili najprije Jürgen Klinsmann, a onda njegov najbliži suradnik, potom i nasljednik, Joachim Löw. A možda je sve krenulo nabolje kad je U-21 reprezentacija osvojila naslov europskog prvaka…Ništa od toga? Ili sve od navedenog? Ima nešto u njemačkom odnosu prema nogometu. Zapravo… Najviše.
Od tog bolnog poraza od Hrvatske kada je cijeli svijet posprdno klicao »Deutschland, Deutschland Auf Wiedersehen…« njemačka je nacionalna momčad prolazila šesnaestogodišnje razdoblje »rekonstrukcije« tijekom kojega je dvaput izborila plasman u finale (2002. i 2014.) i dvaput polufinale (2006. i 2010.) svjetskog prvenstva, odnosno u finale (2008.) i polufinale (2012.) europskog prvenstva! Od Njemačke 2006. do Brazila 2014. redom: polufinale, finale, polufinale, polufinale, finale.
Nije loše za »fazu traženja«. Poslije svega s pravom valja postaviti pitanje: Zašto su Nijemci tako uspješni? I ponuditi pravi odgovor: Zato jer ih u svakoj utakmici nosi glad za uspjehom. Zato jer Nijemci ne žele biti drugi, nego uvijek prvi. Zato i jest Brazil stradao one »potresne« večeri u Belo Horizonteu. Zato i jest opet na snazi »Linekerova definicija« najdraže igre: Nogomet je igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci. Die Mannschaft. Na kraju… Zato večeras većina i smatra da Argentina nema previše izgleda. Ima jedan »ali«… Zove se Lionel Messi.
Za mnoge najbolji nogometaš na svijetu svih vremena večeras će oko lijeve nadlaktice navući kapetansku vrpcu i povesti svoju momčad u »utakmicu svih utakmica«. Kao što je to u svim utakmicama činio njegov slavni prethodnik Diego Armando Maradona kad je Argentina u Meksiku 1986. godine osvojila svoj zadnji naslov svjetskog prvaka.
Diego je bio drukčiji. On je bio više od velikog igrača. On je bio lider. Rođeni vođa. Čovjek koji bi za uspjeh momčadi doslovce napravio sve. Da, ako treba i zabio pogodak rukom, »džepario« protivnike i suce, dizao revolucije, vodio ratove… Valjda je do neobuzdanog karaktera zbog kojega »El pibe d’oro« nikad nije stigao odrasti, zbog kojega je zastranio s kokainom, »šopao« što smije i nesmije, novinare gađao zračnom puškom…
Iako je o nogometnim ukusima katkad bespredmetno raspravljati, uopćeno je razmišljanje da je Messi igrom nadmašio Maradonu, ali njegovu karizmu nije ni približno. To je u čovjeku. Ili nije. Messi jednostavno nije taj. Večeras, međutim, može postati besmrtan. Zauvijek se otarasiti usporedbi s Maradonom i začepiti usta svima onima koji smatraju da će najveći nogometaš svih vremena postati tek kad nešto osvoji s Argentinom. Cristiano Ronaldo službeno je još uvijek najbolji nogometaš na svijetu ove godine, ali hoće li to itko priznati ako Lionel Messi večeras odvede Argentinu do (k)raja i postane dio vječnosti? (Marko Cvijanović/ Novi list)