Da, baš je tako bilo u ponedjeljak, na jednom od ljepših trgova u Istri, onom raškom. Slilo se more ljudi iz Raše, okolice, a na ulicama i parkiralištima prepunih automobila, vidjelo se i onih registarskih tablica van naše županije.
Svima je razlog bio isti, naime došli su čuti Massima Savića, dijete te iste rudarske Raše, najmlađeg grada u Istri, koji ove godine slavi svoj osamdeseti rođendan. Ponajbolji muški vokal Hrvatske, ali i regije, karizmatični pjevač i glazbenik stigao je s izvrsnim pratećim sastavom u vrijeme kada osvaja radijske top-ljestvice s ljetnim hitom "Neka ti plove brodovi".
I nije to Massimu bio koncert kao svi ostali, bio mu je poseban. Vidjelo se to po svemu. Pjevanju, komunikaciji s publikom, držanju, emocijama. Naime Massimo je nastupio u svom gradu nakon skoro četrdeset godina, ili točnije rečeno, kao karizmatičan i popularan pjevač, po prvi put. Najavio ga je njegov sumještanin Branko Vlačić, pjesnik, pjevač, raška umjetnička duša, da bi nakon toga Massimovo pojavljivanje na bini, bilo pozdravljeno ovacijama, kako ih je on kasnije tijekom koncerta nazivao "mojim Rašanima", naravno pozdravljajući i sve ostale, i dajući sve od sebe, dajući sebe. Netko se na trenutak zapitao, koliko to na raškom trgu ima ljudi, a odgovor se nije nazirao. No, nije bilo ni važno, bilo je toliko, da ih više nije moglo ni stati, jer bila je to večer kad su se brojile emocije a ne ljudi.
Massimo se u kratkim pauzama između otpjevanih pjesama, zajedno s mnogima, prisjećao svog djetinjstva i odrastanja u Raši. Prepoznao bi tu i tamo i neke svoje stare znance u publici, te ih poimenično pozdravljao. Pričao je Massimo kako mu je autobusom u jednom veliko paketu, kao dječarcu stigla kupljena gitara, a jedan ga njegov sumještanin vidio kad je preuzima paket, te mu u šali rekao kako on taj instrument neće naučiti svirati. Massimo ga je demantirao, i postao jedan od ponajboljih gitarista ovih prostora, koji se gitarom na žalost mnogih, druži sve manje. No, ostavlja nam i daruje njegov osebujan i jedinstven vokal, i to je više no dovoljno.
I te su se Raške noći slušali hitovi poput "Tisuću ljudi", "Jedan dan ljubavi", "Ostani tu", "Kladim se na nas" i "Ne dam grijehu na tebe", kao i brojne uspješnice nastale tijekom bogate karijere, poput pjesama "Suze nam stale na put", "Iz jednog pogleda", "Zar više nema nas", "Dodirni me slučajno", pa sve do kultnih, starih pjesama iz vremena sastava Dorian Gray, poput "Sjaj u tami" i "Stranac u noći".
Općina Raša, koja je bila i organizator koncerta, napravila je najbolje, barem je za jednu večer "tornala dete matere", vratila Massima u njegovo odrastanje i djetinjstvo. Popularni je pjevač na par sati opet postao dječarac, koji je nestašno trčkarao, igrao se, svirao i pjevao, po raškim ulicama i na trgu. Raška je noć, bila puno više od koncerta, bio je to jedan nezaboravan susret, prijatelja nakon skoro četiri desetljeća.
Prije i nakon Massimovog koncerta brojna je publika uživala u pjesmama vrhunskih glazbenika Whiskey Train tria. (Adriano ŠĆULAC)