Kad je u ljeto 2010. s nepunih 20 godina stigao u Pulu iz redova mostarskog Zrinjskog kao podrška iskusnom Marjanu Markoviću na poziciji desnog beka, Mateo Sušić je brzo dao naslutiti da su "zeleno-žuti" u njemu dobili pravog igrača. Potvrdio je to već u sljedećoj sezoni kad je predvodio suigrače po broju minuta provedenih na terenu, no na putu do tog ostvarenja trebao je najprije preležati neke "dječje bolesti". Sušićevi simptomi bili su prevelika agresivnost na terenu koju su suci često znali "nagraditi" žutim kartonom. Najčešći komentar s njegove strane bio je da se tako igra u Bosni i da uopće ne misli da je bio grub, ali brzo je Sušić shvatio u čemu griješi i kad je uspio kanalizirati tu svoju agresivnost, počela je rasti i njegova igračka kvaliteta.
Pet godina kasnije na "Drosini" se dogodio svojevrsni "deja vu" dolaskom Darka Mišića. Puno je bilo poveznica sa Sušićem, od činjenice da igra na poziciji desnog beka gdje Istra 1961 ima iskusnog Bojana Pavlovića, do toga da je većinu svoje dotadašnje igračke karijere odradio u Premijer ligi BiH, no definitivna potvrda stigla je kad je sezona krenula, a Mišić postao stalnim gostom u bilježnici glavnog suca. Prvo kolo žuti karton, drugo kolo također, ali ne i treće, vjerojatno zato jer je ušao tek u 87. minuti pa ga nije stigao dobiti. No, ispravio je to u četvrtom kolu u Osijeku zbog čega je morao propustiti ogled protiv Intera i na travnjak se vratio u šestom kolu u Kranjčevićevoj ulici, taman da mu se još jednom "zažuti" pred očima. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU