"Nimfomanka" Larsa von Triera: U potrazi za ljubavlju

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Nekoliko je prevažnih činjenica na koje treba ukazati prije no što se uđe u dublju analizu najnovijeg filma "Nimfomanka" danskog filmskog maga Larsa von Triera. Recimo da je originalna verzija od preko četiri sata igrom okolnosti presječena na dva dijela, a ovaj prvi, upravo prikazan i u pulskom kinu Valli, u uvodnoj špici i upozorava da je riječ o cenzuriranoj verziji.

Govoriti o cjelini na pola viđenog puta nije baš preporučljivo, ali je svakako izazov za svakog kritičara koji bi morao otkriti tajnu Von Trierovog nauma da se nakon ubojite melankolije pozabavi tjeskobnom nimfomanijom, u kojoj opet na svoj filozofsko-psihološko analitički način analizira stanje ljudskog duha i traga za uzrocima koji nas određuju u našim ponašanjima, navikama, željama ili sklonostima. Sudeći po viđenom, režiser je u fokus analize stavio LJUBAV, onu koja dolazi od Eve koja je prva zagrizla u to iskušenje i zavedena jabukom otkrila sve sastojke koje "istočni grijeh" u sebi sadrži, a koji je i dalje taj mračni predmet ljudske želje.

Na početku priče Joe (Charlotte Gainsbourg) priča o sebi u krevetu slučajnog prolaznika koji joj pruža šalicu toplog čaja s mlijekom u svom samačkom stanu, udovca i pasioniranog ribiča (Stellan Skarsgard), a kada uranja u događaje i reminiscencije, njenu ulogu preuzima mlada manekenka Stacy Martin - svojevrsna "Emanuela", dok glazba skreće u čistu rock satisfakciju i nasladu po onoj seks, drugs & r'n'r.

Što je s nimfomanijom? Zanimljivo je to da ženska publika preteže kod Von Triera, pa je tako bilo opet u kinu Valli, gdje je taj primarno seksualni sinonim za neutaženu glad za novim i novim partnerima zapravo simbolički zamijenjen za današnje potrošačko društvo. Mlada Joe skače s muškarca na muškarca i po deset puta dnevno, ali nikada s istim dva puta, plus se još u pauzama i samozadovoljava, a autor kroz tu dijagnozu nastoji dokučiti koji je razlozi na to navode - da stalno kupuje i nikad u istom marketu.

Prvi je sigurno kućni odgoj i stanje u obitelji gdje je majka hladna i "nezainteresirana kuja", kako sama kaže, otac senzibilna romantična duša koji očito kopni kao tihi pijanac, a kći traži toplinu, dodir i ljubav na krivom mjestu i s traumatičnim iskustvom prvog seksa, te pod utjecajem kolegice (okoline) baš kao Emanuela istražuje žudnju na skrovitim i prolaznim mjestima u kojima je sve moguće osim zbližavanja i upoznavanja koja bi mogla dovesti do bližeg emocionalnog stanja. Zatvoriti vrata ljubavi znači odreći se onog glavnog tajnog sastojka u seksu koji redatelj uspoređuje s uzvišenom glazbenom polifonijom. (M. ĆURIĆ)

VIŠE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter