Nogometaši Istre 1961 uspjeli su izgurati polusezonu do kraja. Pritisnuti bremenom materijalnih problema te ostavljeni na cjedilu od strane izvršnog direktora Michaela Glovera, koji je još tamo negdje početkom rujna obznanio odluku da neće više financirati pulskog prvoligaša i potom, do dana današnjega, neuspješno pokušava prodati većinski paket dionica koji sada vrijedi otprilike kao prekjučerašnje novine, "zeleno-žuti" su pokazali da su najjači kad je najteže.
Priznao je i Darko Raić Sudar da nije vjerovao da će on i njegovi puleni to biti u stanju napraviti, tri mjeseca bez prebijene pare u džepu trenirati i potom se svakog vikenda suprotstavljati klubovima u kojima, uz par časnih izuzetaka, uglavnom teče med i mlijeko. Poprilično su se tijekom tog trnovitog puta prorijedili pulski redovi, ali da se može bez onoga koga se nema potvrdili su oni koji su ostali na "Drosini" i od najvjernije domaće publike oprostili se remijem s Osijekom.
- Iskreno, nakon što se završila utakmica s Osijekom rekao sam samom sebi da narednih deset dana ne želim razmišljati ni o čemu vezanom uz klub. Jednostavno, cijela me ova priča u potpunosti ispraznila, i fizički i psihički te se moram odmoriti od svega, a onda kada malo dođem k sebi počet ću misliti o tome što će biti dalje - priznao je Nikola Prelčec, strijelac pogotka protiv Osijeka. - Normalno da je moralo ostaviti traga na svima nama činjenica da smo svaki dan radili neki posao za koji nismo bili plaćeni. Netko to nije mogao izdržati pa je otišao, a netko je ostao. Osobno, kod mene je presudila činjenica što sam doma, u svome gradu i što volim ovaj klub. Da nisam bio u Puli i igrao za Istru 1961, možda bih i ja otišao prije kraja. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU