Maleno dvorište Etnografskog muzeja na Velom Brijunu sinoć je bilo dupkom puno gledatelja koji su došli prisustvovati ležernom večernjem druženju s jednom od najvećih svjetskih živućih glumica, legendarnom Vanessom Redgrave. U programu pod nazivom "Večer s Vanessom Redgrave - Parlami d'amore", uz proslavljenu oskarovku gostovalo je i troje vrhunskih svjetskih glazbenika i ujedno njezinih dugogodišnjih prijatelja: engleski violinist Steve Bentley-Klein, belgijska sopranistica Lisa Mostin te klaviristica Jeanne-Minette Cilliers iz Južne Afrike. Iznimnu čast da sudjeluje u jednom ovakvom programu nenadano je dobio i poznati pjevač iz Fažane Erik Balija, koji je upravo s pjesmom "Parlami d'amore" u pratnji klaviristice otvorio ovu posebnu večer.
Kao na gondoli
- Postoje razne vrste ljubavi. Jako, jako puno vrsta ljubavi postoji. Kada slušam ovu pjesmu, uvijek me ponese sentiment. Osjećam se kao da sam na gondoli u Veneciji, vozim se kanalom, a gonodoljer mi pjeva… Ali gondoljeri u Veneciji ne pjevaju venetske pjesme nego napolitanske! Zamislite!, rekla je na tečnom talijanskom Vanessa Redgrave na oduševljenje mnogobrojne publike koja je zaista stigla sa svih strana svijeta. U tom mnoštvu smo ugledali i poznatog hrvatskog kazališnog glumca, jednog od doajena kazališta Gavella, Zorana Gogića, koji je u pratnji supruge s velikim zanimanjem, ali i kroz drugačiju, profesionalnu vizuru, pratio nastup Vanesse Redgrave.
U neformalnoj i ležernoj atmosferi proteklo je narednih sat i pol vremena druženja s glumicom koja je za početak izrecitirala pjesmu višestruko nagrađivane američke pjesnikinje Marilyn Nelson "Blue footsies" koju je napisala kada je imala samo četiri godine. Nakon te zabavne, ali i misaone pjesmice, Redgrave je ispričala publici svoj prvi susret s jednim dječjim kampom u Palestini prije 15-ak godina i koliko je to za nju bilo teško, srcedrapajuće iskustvo.
- Ta djeca su živjela u kampu cijeli svoj život, samo koji metar od mora, i mogli su ga vidjeti, ali nisu smjeli ići na more. Prilikom našeg posjeta tamo je bila i psihologinja koja nam je pomogla u razgovoru s djecom. Pitala ih je što žele biti kada odrastu, i naravno, djeca kao djeca, svi su imali velike snove i želje, ali najviše me pogodilo kada je jedan dječak sav uzbuđen rekao da kada odraste želi biti instruktor plivanja. A ni sam nije još niti jednom otišao na to more koje je tamo tek nekoliko metara od njega, rekla je Vanessa.
Glumica je inače itekako poznata po svom aktivizmu i humanitarnom radu kojim se bavi od najranije mladosti, kako i sama priznaje, vjerojatno i stoga što je bila dijete u doba Drugog svjetskog rata, a niti jedno dijete, kaže ona, ne bi smjelo svoje djetinjstvo i odrastanje provesti u ratnim zbivanjima, niti jedno. Taj dio njezinog života djelomice je oslikan i u kratkom filmu koji je povodom njezinog 80. rođendana napravio njen unuk, a u kojem kroz fotografije i videosnimke priča priču o svojoj baki, Vanessi Redgrave, i to na način na koji je veći dio javnosti uopće ne poznaje. Preksinoć je brojna publika na Velom Brijunu imala priliku pogledati taj kratak filmić i ekskluzivno vidjeti dio materijala iz obiteljskog arhiva, nakon čega je velikim pljeskom odala iskreno štovanje i divljenje ovoj nevjerojatnoj ženi koju nikada nije bilo strah staviti i vlastiti život na kocku ili se sukobiti s vladarima zemalja i drugim moćnicima oko pitanja ljudskih prava, ratova i izbjeglica, a vrlo angažirana bila je i tijekom Domovinskog rata kada je obilazila sve zaraćene zemlje na ovim prostorima.
Fantastična sopranistica
Ovacije publike izazvala je i fantastična mlada belgijska sopranistica Lisa Mostin svojim izvedbama arije iz opere "Candide", a zatim i najpoznatiji dio iz Mozzartove "Kraljica noći" unijevši se potpuno u ulogu dok pjeva. Dvije sentimentalne skladbe odsvirao je na violini Steve Bentley-Klein, a tijekom cijelog događaja izvođači su međusobno komunicirali prisjećajući se nekih zajedničkih zgoda ili pričajući o samim djelima koje izvode. Zatim je Redgrave pročitala i dio ne tako davno otkrivenog eseja Percyja Bysshe Shelleyja "Poetical Essay on the Existing State of Things" u kojem poznati pisac sasvim otvoreno i strastveno napada korumpirane vlasti koje potiču porobljavanje naroda, ratove i opresiju, i koji je, iako napisan daleke 1811., jednostavno svevremenski bunt protiv svake ljudske nepravde.
Redgrave je pročitala i pismo koje je dobila od jedne medicinske sestre koja je radila u jednom kampu za izbjeglice u Iraku prošle godine, a zatim i dio Shakespeareovog 18. soneta. Za kraj je vrlo emotivno izrecitirala i stihove iz poznate pjesme Leonarda Cohena "Anthem" naglašavajući više puta frazu " There is a crack, a crack in everything, that's how the light gets in" (Postoje napukline, napukline u svemu, tako svjetlo ulazi unutra, op. a.).
Iako se cijeli ovaj događaj činio "sklepanim", stihijskim, nabacanim, pa možda i besmislenim, kada se malo promisli o svemu što smo čuli na druženju s Vanessom Redgrave, smisao se ipak vidi. Bio je ovo još jedan način da 80-godišnja diva poruči publici da ne zatvaraju oči pred patnjama drugih ljudi i naroda, a pogotovo pred patnjama i boli djece i žena. Svatko može barem nešto učiniti da barem jedan život uljepša i olakša mu patnje, baš svatko. Redgrave nam je željela poručiti da je ljubav ključ svega dobroga i da ona na koncu mora pobijediti, a kao što to obično biva, oni ljudi koji ne zatvaraju oči pred patnjama drugih teško pate i sami, a nerijetko nisu lišeni ni drugih osobnih nedaća i boli. No, ne treba odustati, prepustiti se malodušnosti ili dići ruke od svega, već treba prigrliti život i iskoristiti ga na najbolji mogući način, a to je čineći dobro drugima jer tako radimo dobro i sebi. Na kraju krajeva, kako kaže Cohen, upravo su te pukotine u našoj duši mjesta kojima božansko svjetlo ulazi u nas. (Patricija SOFTIĆ)