U pulskoj Areni ce se u cetvrtak, 18. kolovoza održati veliki open air rock Arena Fest 2011 koji ce otvoriti poznati francuski alter DJ Kris Kyven, a na kojem ce, uz Guano Apes i Laibach, nastupiti i finska metal atrakcija na violoncelima Apocalyptica. Cine je Eicca Toppinen, Paavo Lotjonen i Perttu Kivilaakso na celima te bubnjar Mikko Siren.
Do danas su izdali pet albuma i tri DVD-a. Razgovarali smo s Eiccom Toppinenom koji je u Apocalyptici celist, skladatelj i tekstopisac. Eicca je roden 5. kolovoza 1975. godine. Uz skladanje pjesama za Apocalypticu skladao je glazbu izmedu ostalog i za kazališnu predstavu "Paper Rain" i finski film "Milja". Vec 14 godina Eicca je u braku s finskom glumicom Kirsi Ylijoki s kojom ima dva sina: Eelis i Ilmari.
Zašto ste poceli svirati baš ovu vrstu glazbe, metal na celima?
- Svi smo studirali celo na Sibelius-Academy u Helsinkiju, ali smo istovremeno, osim klasikom, bili oduševljeni i heavy metal glazbom, pa smo poceli svirati metal za svoju vlastitu zabavu. Ideja je bila pokazati da klasika i metal nisu tako nespojivi kao što se dotad mislilo. Nakon nekoliko nastupa na studentskim zabavama izmedu 1993. i 1995. usudili smo se ici i dalje. Krajem 1995. godine ponudeno nam je da napravimo album na kojemu bi bili naši dosadašnji javni performansi pa smo tako realizirali naš prvi album "Plays Metallica by Four Cellos" u svibnju 1996. godine. Ostalo je, kako se to vec uobicajeno kaže u ovim prilikama, povijest...
Apocalyptica je totalno drukcija od drugih rock bendova. Kako objašnjavate njezin uspjeh unatoc tome?
- Našom originalnošcu i hrabrošcu! Povezali smo instrumente klasicne glazbe i metal glazbu na nacin na koji to nitko nije prije uradio. Nakon toga ostali smo uspješni zbog toga jer smo bili sposobni da se i dalje neprekidno razvijamo i tako postali najozbiljniji i najprofesionalniji crossover bend.
Je li teže svirati metal ili klasicnu glazbu?
- To je nemoguce usporedivati. Ti glazbeni stilovi imaju drukcije kvalitete i drukcije izazove kod sviranja. Drukcija je i tehnika sviranja. Siguran sam samo u jedno: nijedan klasicni glazbenik ne može svirati metal kao mi!
Koji vam je najvažniji trenutak u karijeri i zašto?
- Najvažniji trenutak u karijeri Apocalyptice je bio onaj kad smo prešli od obrada na naše originalne pjesme na albumu "Cult". Borili smo se s diskografima dugo oko toga i mislim da je to bio najvažniji korak u traženju našeg identiteta.
Vaša glazba je odlicna za soundtrack nekog dramaticnog filma...
- Razmišljate kao i ja. Vec sam se okušao u tome, ali sigurno cu u buducnosti pisati glazbu i za filmove. Mnogo naših pjesama vec je bilo upotrijebljeno u raznim filmovima, dokumentarcima, za balete i kazališne predstave.
Imate li neku anegdotu iz rada s Apocalypticom?
- Nemam. Stvarno nemam. Ili imam, ali se sada ne mogu sjetiti nijedne. Možda nam se neka dogodi u Puli 18. kolovoza. Vidimo se tamo! (V. PERŠIC)