Jučerašnja nepravomoćna presuda protiv banaka donijela je tračak nade u živote mnogih dužnika koji otplaćuju kredite u švicarskim francima. Kakve su im probleme donijeli takvi krediti, ne može objasniti nikakav financijski podatak kojim se mediji često koriste, a to je rast franka od 40 posto i kamate za više od 50 posto. S kakvom su se elementarnom nepogodom suočili takvi dužnici imali smo slušati na sastancima udruge Franak održanima diljem Istre u proteklih nekoliko godina.
Na skupu je jedna gospođa iznijela da je na početku ratu plaćala 4.200, a potom joj je banka povećala na 6.600 kuna mjesečno te da joj je vrijednost glavnice porasla s 95 na 115 tisuća eura. Druga dužnica je navela da joj je rata povećana s 3.200 na 6.100 kuna, jer je banka čak devet puta povećala kamatu, a prvi put već mjesec dana nakon što je odobrila kredit, iako je u ugovoru pisalo da je kamata fiksna prvu godinu otplate. Treća gospođa je navela da joj je banka povisila ratu s 2.400 na 4.500 kuna.
- Bankari su me zivkali i govorili da tečaj raste, a da mirovina mog supruga ne pokriva ratu. Osjećali smo se kao posljednji kriminalci, a sav novac su nam uzeli ovrhom, prepričala je dužnica.
Mnogi koji su otplaćivali takve kredite htjeli su prepustiti bankama stanove i vratiti se u podstanare ne bi li tako skinuli omču s vrata zvanu galopirajuća rata kredita. No, bankari su im poručili da ako prodajom stana ne dobiju iznos glavnice kredita, ovrhama će ih teretiti za razliku.
- A to onda znači da smo i bez stana i bez novca. Ovako smo sada samo bez novca. Mi smo prije nekoliko godina ušli u dućan koji se zove banka. Nešto je koštalo devet, a drugo 10 kuna. Uzeli smo ono jeftinije, ali nitko nije na tom jeftinijem proizvodu napisao da je to otrov. Mi smo krivi što smo uzeli otrov, a netko drugi je kriv što se taj otrovni proizvod našao na polici s ostalima. Mi smo za to da rizik snose obje strane, i dužnik i vjerovnik, zaključio je tada riječki koordinator udruge Franak Tomislav Prpić. (P. GREGOROVIĆ)
Banke bi mogle izgubiti između 7 i 15 milijardi kuna
Postane li presuda u kojoj se bankama nalaže da tečajne parametre kredita u švicarcima vrate na staro pravomoćna, banke bi, prema ranijim izračunima financijskih stručnjaka i analitičara HNB-a, mogle izgubiti od sedam do 15 milijardi kuna, koliko bi dakle ukupno morale vratiti korisnicima tih kredita na temelju njihovih eventualnih pojedinačnih parnica.
U Hrvatskoj udruzi banaka jučer nisu htjeli komentirati nepravomoćnu presudu, a od banaka pojedinačno oglasila se najveća domaća banka, Zagrebačka, koja prvostupanjsku presudu također ne želi komentirati, no uložit će žalbu. Ističe da "čak i u slučaju pravomoćnosti takve presude, Zagrebačka banka ima dovoljno kapitala za uredno poslovanje".
Iako će se banke žaliti, očito zbrajaju potencijalnu štetu, koja bi se, ukoliko presuda postane pravomoćna mogla odraziti, ako ne na stabilnost sustava, onda na visinu dobiti koja se na razini sustava kreće do tri milijarde kuna neto, a ove je godine 25 posto niža nego lani.
No, presuda je ovo koja otvara niz dodatnih pitanja o funkcioniranju domaćeg bankarskog sustava, prije svega jer povlači pitanje valutne klauzule općenito, šire od kredita u švicarcima.
Sudac Dobronić konstatirao je da bi valutna klauzula trebala biti iznimka, a ne pravilo, što u domaćem bankarskom sustavu nije slučaj. Naime, većina je kredita odobrenih uz valutnu klauzulu u eurima, jer je i većina depozita u stranoj valuti, prije svega u eurima. Prema uzancama bankarskog poslovanja, banke bi trebale brinuti o usklađenosti valutne strukture pasive i aktive, pri čemu sve diktira pasiva, odnosno štednja kao izvor kapitala. A štednja je većinom u stranoj valuti.
Ako se valutna klauzula kod kreditiranja stavi pod znak pitanja, tada upitna postaje i valuta štednje. Ukine li se klauzula kod kredita, i štednja bi se iz eurske trebala pretvoriti u kunsku. Ako bi pak ukidanje klauzule bilo jednostrano, samo kod kredita, bankama bi to otvorilo značajan valutni jaz između aktive i pasive pa bi morale značajno povećati svoje rezervacije zbog znatno povećanog tečajnog rizika u bilancama, koji bi se tako s korisnika, što je bio slučaj do sada, prebacio na njih.
Takav razvoj događaja vjerojatno bi im stvorio dodatni značajan trošak poslovanja, što potencijalno otvara, ne samo pitanje profitabilnosti, već i razine kapitaliziranosti sustava, a vjerojatno i rasta kamata. (A. DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ/NL)