Singlom "Goli i bosi" objavljenim prije osam mjeseci - vedrom pjesmom o generaciji ljudi koji žive život slijedeći svoj unutarnji kompas i svoja pravila, neovisno o mišljenju okoline - grupa Elemental najavljuje skori novi, sedmi studijski album. No, i ova pjesma, unatoč vedrini, ima angažiran tekst, što je zaštitni znak cijelog opusa benda, osnovanog prije 17 godina. Uoči sutrašnjeg pulskog nastupa, kojim se kraj plaže Saccorgiana otvara koncertna sezona novouređenog klupskog prostora Zeppelin, razgovaramo s pjevačicom i skladateljicom Mirelom Priselac Remi.
- I u ovoj novoj pjesmi pjevate, ne repate. Negdje ste izjavili da ste se dugo sramili pjevati. Zašto?
- Zato što postoji puno boljih pjevačica od mene! Mi žene vrlo smo zanimljive - nikada nećemo reći da nešto doista znamo raditi, dok to ne savladamo do perfekcije, ili barem razine s kojom smo zadovoljne. Zato ja dugo, dugo nisam isticala svoje pjevanje. Sad kad sam ga dovela na razinu s kojom sam zadovoljna (premda uvijek ima prostora za napredak, ha!), mogu reći da sam, između ostalog, i pjevačica.
- Glazbeni izričaj na novom singlu je ska, prilično istrošen, ali zahvalan žanr u odašiljanju pozitive. Koliko će novi album u cjelini biti iskorak Elementala u novo? Najavljivali ste u prošlosti da će novi album biti konceptualan.
- Iskorak u novo činimo svakim albumom. Mislim da imamo dovoljno petlje da eksperimentiramo sa žanrovima, na kvalitetan način. Ne bojimo se izaći izvan okvira "očekivanog". Mnogi glazbenici često znaju zapeti u niši u kojoj se osjećaju najugodnije, svojevrsnoj "sigurnoj zoni". Ja ne znam bih li mogla tako stvarati - zarobljena u istom izričaju. No, ne pate samo glazbenici od toga. Postoje slikari koji posljednjih deset godina slikaju iste motive, na isti način. Meni bi to značilo smrt - kao da posljednjih deset godina pjevamo varijacije "Romantike". Ovaj novi album opet je svojevrsna kockarska partija s obožavateljima i javnošću, no upravo je zato uzbudljivo. U startu je dogovor bio da bude konceptualan album, no s vremenom se taj koncept pomalo rasplinuo, pa možemo više govoriti o natruhi konceptualnosti, nego strogom okviru unutar kojeg smo stvarali.
- Iako je o tome nezahvalno govoriti, po nekom Vašem unutarnjem procjeniteljskom nervu, sadrži li novi album potencijalne hitove, kao što je prošli album imao "Neustrašive", "Prokletu ljubav", "Bolji si" ili "Hejtere"? Kada znate da imate hit? Koliko se uopće može predvidjeti hitoidnost određene pjesme? Može li se ona unaprijed svjesno kreirati?
- Moj kompas je pokvaren kad treba procijeniti je li pjesma hit ili ne. Naime, prije nego što smo objavili "Goli i bosi", nisam imala pojma da će tako jako odjeknuti i zadržati se na top ljestvicama od veljače. Ja zaista nisam dobar procjenitelj hitoidnosti pjesme. U bendu imamo običaj nekoliko favorita za singl pustiti ljudima čijoj procjeni vjerujemo, pa nam oni pomažu odabrati singl. Što se tiče svjesnog kreiranja, mislim da se može svjesno napraviti hit, ali pitanje je koliko će on biti inovativan. Jednostavno, ako radiš ono što ljudi žele čuti (a to možeš poprilično dobro procijeniti promatrajući situaciju na top ljestvicama), snimiš poznate harmonije i umetneš poznate lirske motive. Eto ti hita! Naravno, tu nema nikakve kreacije ni inovacije. To je zanatlijski odrađena pjesma.
- Nakon objave posljednjeg albuma "U redu je", izjavili ste da ste s albuma izbacili dvije pjesme - "Plan" i "Tvoje ruke" - jer da se nisu uklapale u cjelokupnu sliku albuma. Kakva je njegova sudbina, hoće li se naći na novom albumu?
- Neće, ali kujemo opasan "plan" da sve te neobjavljene pjesme koje su završile u nekoj ropotarnici, zasluženo ili nezasluženo, objavimo na nekom albumu. Sada kada imamo svoju diskografsku kuću, to nije nikakav problem. Štoviše, mislim da će nam to biti jedno od idućih izdanja - neobjavljene i zaboravljene pjesme u novom (starom) ruhu. Ne mislim da je to reciklaža otpisanih nego ispravljanje nanesene nepravde prema nekim pjesmama. Trudim se ne biti toliko emocionalno angažirana oko pjesama, ali kad ih snimimo, moram priznati da ih osjećam kao živo tkivo pa mi je žao što nisu doživjele ni svoj "prvi let".
- Koliko vjerujete da vaši društveno angažirani tekstovi (o korupciji odnosno poštenju, o šovinizmu svih vrsta odnosno ravnopravnosti, emancipaciji žene, pravu svih na šansu i dostojanstvo), mogu utjecati na ljude i na promjene u društvu?
- Moja želja nije utjecati na društvo na generalnoj razini nego ljudima iz moje neposredne blizine sugerirati određena mišljenja i promatranja. Također, tu mislim i na fanove Elementala kojima ne želim naturati sebe i svoj osjećaj za "pravo - krivo", već ih osvijestiti o nekoj temi progovarajući o njoj u pjesmi i ostaviti njima da sami formiraju svoje mišljenje. Mislim da je to svakako demokratičnije i humanije od "naturanja" svog mišljenja. Ne mislim da sam uvijek u pravu, štoviše. Uvijek ostavljam prostora da me se ispravi jer svaki dan učim. Nije to floskula, to je doista tako. Upravo je ključno da čovjek reagira - da se ne prepusti apatiji i letargiji. Na taj smo način barem malo otežali zadaću onima koji upravljaju procesima i u svojim rukama imaju moć.
- Koliko je teško, zbog zamke uklizavanja u banalnost, napisati ljubavnu pjesmu?
- Iznimno teško. Ljubavnoj tematici uvijek se trudim pristupiti iz nekog kuta koji do sada možda nije bio toliko obrađen. Zapravo mislim da je već sve rečeno; svaka tematika je već obrađena, ali jedina je razlika u novoj perspektivi. Moje poimanje ljubavi malo je pomaknuto - ne sramim se reći da sam čudakinja - pa mi to pomaže da ne ukližem u banalnost. Premda, nitko nije imun na to. Kad bi čitali moju "tihu poeziju" koju pišem za svoju dušu, ne za uglazbljivanje, pomislili biste da sam poprilična mimoza.
- Kada ste prvi put osjetili da će glazba biti Vaš životni poziv?
- Tu se samo radi o jednom bitnom momentu - jesi li spreman prihvatiti nestalnost koju život s glazbom donosi - ako govorimo o nekim egzistencijalnim pitanjima. S druge strane, glazba kao životni poziv nešto je najljepše na svijetu. Tko se ne bi volio predati kreaciji, slobodi koju ona donosi i stalnoj nadogradnji? Taj dio nije problematičan. Problematičan je onaj dio kad dođu računi. Zato sam ja glazbu kao životno zanimanje odabrala relativno kasno, kad sam uvidjela da sam previše zaglibila, ha ha...
- Koliko uspijevate živjeti samo od glazbe, a koliko ste ipak prinuđeni raditi u svojoj struci, kao prevoditeljica?
- Povremeno uzimam neke freelance poslove prijevoda ili nešto slično, oslanjam se na to za punjenje budžeta, ali moji primarni fokusi su muzika, stvaranje i pisanje. Zapravo, prijevodi nisu daleko od toga jer je i to vrsta kreativnog stvaranja, ali prema zadanoj formi tj. okviru.
- Koliko je ženama teže ostvariti karijeru, tim više što mnoge moraju paralelno nositi dom i odgoj djece? Koliko je ženi teže uspjeti u glazbenom svijetu, odnosno umjetnosti općenito? Izgleda kao da u nas nema spisateljica, pjesnikinja, slikarica... a ima ih.
- Naravno da ima umjetnica, štoviše! Pitanje je samo koliko prostora imaju u kanonima koje definiraju i postavljaju stariji muškarci. To nije moje postfeminističko trabunjanje, to je fakt. Nedavno sam na muzičkoj konferenciji u Hamburgu prisustvovala panelu "Female is not a genre" i slažem se s tom konstatacijom (ili hipotezom, ovisno koga pitate, ha ha)... Ne želim razdvajati umjetnost na mušku i žensku, premda me stalno tjeraju na to. Ako ćemo mak na konac, nevoljko priznajem da žene u umjetnosti nisu dovoljno zastupljene, ali upravo to borbu za ravnopravnost čini zanimljivom i aktualnom. Nije lako biti žena, ali je prokleto cool. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU