Nakon uspješnog otvaranja sezone s predstavom "Cast" u istom se tonu dogodilo i prvo ovosezonsko gostovanje u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula. Na Velikoj sceni uprizorena je predstava "Prekidi" Michaela Cristofera u režiji Marka Torjanca iz produkcije zagrebackog kazališta Planet Art.
U središtu je i ovaj put bila ljubav, preciznije suptilne nijanse jedne osebujne ljubavne veze. Pulska je publika opet imala priliku upoznati svjetsku kazališnu uspješnicu, a potvrdilo se još jednom i da Torjanac i Planet Art ne mijenjaju svoje navade.
Americki dramaticar i scenarist Michael Cristofer je za dramu "The Shadow Box" 1977. dobio Pulitzerovu nagradu i nagradu Tony. Napisao je i scenarije za filmove "Casanova", "Vještice iz Eastwicka", "Vatromet taštine", "Zaljubljivanje"…
U filmskoj ekranizaciji njegove drame "Prekidi" snimljenoj 1997. glume Russel Crowe i Salma Hayek. Torjanac je na scenu pozvao domace zvijezde Natašu Janjic i Amara Bukvica - i nije pogriješio. Ona je Alice, uciteljica francuskog, a on je Steve - fotograf.
Mladi su par, a njihova se ljubav na sceni otkriva izmedu ispovjednog prizora prisjecanja na pocetak jedne velike ljubavi i završnog slucajnog susreta sada vec cetiri godine razdvojenog para. Izmedu se dogada snažna ljubav dvoje mladih koji ne mogu zajedno, a još teže im je jednom bez drugoga.
Njihovu vezu, dvije godine nakon bajkovitog pocetka, oznacavaju stalni prekidi, ali puno strasti, mirenja, povrataka, muško-ženskih nerazumijevanja, analiza, traženja zadnjih uporišta bliskosti, slutnje neminovnog kraja. Ima tu, kako to vec i u stvarnom životu biva, i sve boljeg seksa, žestokih svada, filozofskih rasprava, strahova, nadanja, ocekivanja….
Tu je i jedna naprasna prosidba. Pa cak i jedno vjencanje. Ono se, medutim, dogodilo samo u snu. Pravo je otkazano je jer je mladoženja pobjegao iz crkve uoci ceremonije vjencanja. Zbog riže, navodno.
Amar Bukvic odlicno je odigrao mladog nervcika, a Nataša Janjic scenom pronosi lakocu glume. Glumacki najsnažnija je u ispovjednim prizorima na pocetku i kraju predstave. Na sceni su dobar glumacki par koji daje dodatnu vrijednost prijemcivom, lepršavom i vrlo životnom dramskom tekstu.
U predstavi pravocrtne režije bez invencija, u kojoj prizore prekidaju mrak i zvuk tramvaja, jednom motora, a na koncu i aviona, Torjanac potpisuje prijevod i adaptaciju teksta, a autor je i jednostavne minimalisticke scenografije. Životni su kostimi djelo ?urde Janeš, a vrlo su precizno oblikovani zvuk (Branko Vodenicar) i svjetlo (Olivije Marecic).