Znade ta neka sila nebeska nagraditi one koji ne odustaju od vikenda šetnje, vec prkose toj buri što fijuce i neumoljivoj hladnoci koja probija rukavice i smrzava prste. Znade netko odozgor darovati te junake tom slikom koja ce ucas probuditi onu pumpu što tjera krv cijelim tijelom.
Ma kome srce, pobogu, zatitralo ne bi pored prizora ?ane i Borisa, kolega iz labinskog komunalca, kako na minus sedam i vjetru koji ledi kosti dijele marendu s odbacenim mackama, tu pored šumarka na kraju Katura.
Nisu, dok sav normalan svijet ušuškan u dekice gleda reprize sapunica i strahuje hoce li ona neodlucna Lara odabrati pravoga, zaboravili - zaboravljene životinje.
- Žao mi ih je, moraju i one jesti, pogotovo po ovoj zimi. Popodne cu im donijeti vode i tople hrane, rekla nam je ?ana te napomenula da mace redovito hrane i volonterke iz udruge Fenix.
- Problem je što u Labinu nema azila; napušteni psi barem imaju onih par boksova kraj veterinarske stanice, a macke ni to, zakljucio je ovaj dobrohotan par pred našim objektivom.