U prvih sedam ovosezonskih domaćih utakmica, nogometaši Istre 1961 osvojili su 14 bodova. Krenuli su "zeleno-žuti" s dvije pobjede, nad Slaven Belupom i Hajdukom, uslijedili su potom remiji s Interom i Dinamom, nakon čega se s tri boda na "pulskoj bombonijeri" osladila Rijeka. "Nula" u susjedskom derbiju prebrisana je pobjedama nad Lokomotivom i Osijekom i to je bilo to što se tiče veselja za domaće navijače. Dva "mršava" boda u dvobojima sa Zagrebom i Splitom teško su mogla zadovoljiti tribine, a sumorna jesen nastavila se s dva nova domaća poraza od Slaven Belupa i Hajduka. Stigla je potom zimska stanka, promijenio se čovjek na pulskoj klupi, promijenila se i atmosfera u momčadi, ali nije se promijenio epilog te se u subotu četvrti put u ovoj sezoni mogla na "Drosini" po okončanju susreta ćuti pjesma iz gostujuće svlačionice.
Tri boda otputovala su u Zaprešić, a poraz od Intera dodatno boli jer je doživljen od direktnog konkurenta na način koji umnogome podsjeća na jesenske predstave "zeleno-žutih". Preplašeni, dekoncentrirani, nepovezani, neodlučni, teško je nabrojati sve pridjeve koji bi zorno mogli opisati kako su igrači Istre 1961 izgledali u uvodnih 30 i koju minutu, nakon kojih mogu biti sretni što su samo u dva navrata kapitulirali. Što drugo reći kad su u tom periodu prvog strijelca lige Iliju Nestorovskog, za kojeg su po riječima Nikole Žižića u najavi utakmice pripremili tajni recept kako ga zaustaviti, čak u četiri navrata ostavili nečuvanog i omogućili mu da nesmetano opali po golu. Prvi i treći udarac donijeli su gostima samo ubačaje iz kuta, no drugi i četvrti su se zakoprcali u mreži poslije čega za Puljane više nije bilo povratka u utakmicu. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU