Iako Udruga ruralnih kamper odmorišta (URKO) postoji vec dvije godine još nijedan njezin clan nije otvorilo legalno kamp odmorište ili kampiralište. No, takvog smještaja, koji je inace Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti moguc te predviden odgovarajucim pravilnikom o kategorizaciji Ministarstva turizma, uopce nema u Hrvatskoj docim u susjednoj Sloveniji ima oko 250 kamp odmorišta, a u Italiji tisucu, moglo se cuti u jucerašnjoj raspravi koju je o ovoj temi u Porecu organizirala spomenuta udruga.
- Procjena je da se zbog toga što nema uredenih kamping ili parking odmorišta, pa imamo tzv. divlje kampiranje i na najboljim lokacijama uz more Hrvatska godišnje gubi oko sto tisuca nocenja i sedam milijuna eura, istaknuo je savjetnik URKO-a i kamping strucnjak Jerko Sladoljev.
- Velika je nezainteresiranost i indolencija lokalnih vlasti za otvaranje takvih odmorišta, a i veliko je nerazumijevanje i nepoznavanje ovog segmenta u planerskim službama lokalne samouprave te shodno tome šturi i birokratski pristup kod dodjeljivanja dozvola, rekla je direktorica URKO-a Zdenka Kocijancic procitavši desetak imena, uglavnom privatnih investitora koji su u Istri, mahom na Poreštini, davno predali zahtjeve za lokacijske dozvole, ali ih još nisu dobili. Ona sama sedam mjeseci ceka dozvolu za kamp odmorište u poreckoj servisnoj zoni Fašinka nakon što se višegodišnjim nastojanjima uspjela izboriti da je to uopce moguce.
Medu potencijalnim investitorima je i jedna velika turisticka kompanija - Istraturist iz Umaga te Grad Rovinj što barem malim dijelom opovrgava dojam clanova URKO-a o generalnoj nezainteresiranosti lokalne samouprave ili onaj o, kako je spomenuo Sladoljev, negativnom lobiranju vlasnika velikih kampova koji se, navodno, boje konkurencije što je neopravdano jer istraživanja kazuju da gotovo dvije trecine turista s kamperima ne želi u standardne kampove.
Više sudionika u raspravi iznijelo je svoje primjere dugog i kompliciranog puta, koji, rekoše neki, nalikuje zacaranom krugu, u pokušajima otvaranja jedne u osnovi skromne i jednostavne ugostiteljsko-servisne ponude.
Jedan od njih, Aleksandar Tidic iz okolice Baderne, kazao je da je cak za svoj projekt kamp odmorišta u sklopu agroturistickog domacinstva dobio bespovratni novcani poticaj Ministarstva turizma, ali Grad Porec nije u tom smjeru htio preinaciti svoj prostorni plan.
Upravo temeljni prostornoplanski dokumenti najveca su prepreka otvaranju kamp odmorišta jer ih u njima - nema. Puno bi pomoglo, istaknuli su mnogi, kad bi se barem u tekstualni dio prostornih planova upisala mogucnost da se takva odmorišta, s tek nekoliko mjesta, mogu otvarati u sklopu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ili agroturizama kao dopuna postojecoj ponudi.
Svjetla tocka u tom dugogodišnjem mraku u kojem, smatra Sladoljev, nadležni u Hrvatskoj ne vide rastuci trend ovog segmenta turizma u evropskim razmjerima, mogao bi biti primjer Igora Legovica iz Motovuna koji je za kamp odmorište s 12 mjesta na gospodarskoj parceli podno ovog grada dobio lokacijsku dozvolu, a "ovih dana" ocekuje i gradevinsku, platio je sve doprinose i vrlo je izvjesno da ce do ljeta i poceti raditi i zaradivati. Nisu to veliki novci, ali istraživanja tržišta pokazuju da jedna obitelj koja uokolo putuje svojim kamperom dnevno prosjecno potroši oko 100 eura od kojih 15-ak za parcelu i usluge na njoj.
U prezentaciji kamper odmorišta Sladoljev je podastro i podatak da se takva investicija, a rijec je o oko 200 tisuca kuna za jedno kamp odmorište s 15-ak parcela (ne racunajuci zemljište), isplati se u cetiri godine. Medutim, najprije treba docekati njegovo - otvaranje. (G. PRODAN)