Neukusu treba reći NE!

Disciplin A Kitschme - energija i inovativnost i nakon 35 godina (Danilo MEMEDOVIĆ)
Disciplin A Kitschme - energija i inovativnost i nakon 35 godina (Danilo MEMEDOVIĆ)

Da i nakon 35 godina djelovanja, bogatog opusa i davno stečenog kultnog statusa bend može zvučati kreativno i svježe, ovaj put bogatiji za sjajan funk zvuk, vjerno je sinoć u punom Hotelu Pula pokazala Disciplin A Kitschme, predvođena neponovljivim frontmenom Dušanom Kojićem Kojom. Nastup pred pulskom publikom, vidjelo se to više neko ikad prije, silno mu je godio, a beskompromisna dvosatna svirka zaokružena je s dva bisa. Doživljaj bi bio i bolji da je ozvučenje bilo bolje.

Upravo obrnuto od mnogih velikih, ali istrošenih sastava, kojima novi albumi, s tek ponekom donekle dobrom novom pjesmom posluže kao formalni razlog turneji na kojoj će opet svirati stare, izlizane hitove, Disciplina kičme brojnim je pulskim fanovima promovirala većinu pjesama s odličnog posljednjeg albuma "Opet", a koji se fino nadovezao na jednako dobar predzadnji album "Uf!" iz 2011. godine. U tom smislu ugodno je saznanje da su vrhunci koncerta, uz najbolju reakciju publike, bile pjesme upravo s ta dva posljednja albuma - "Neukusu treba reći NE!", "Prestani da mrziš!", "Reci: Ruke u vis!", "Spas je fonk" i "Zaboravili rokenrol".

Inovativnost i svježinu ne podrazumijeva nužnost bitnog žanrovskog odstupanja i ikakvo stilsko dodvoravanje aktualnim trendovima. I dalje u tom beskompromisnom i super energičnom koktelu drum 'n' basa, noisea, funk rocka i bluesa, osovinu čini prepoznatljiv, distorziran Kojin Rickenbacker bas i uvijek dobar bubnjar, uz minimalističke, jezgrovite tekstove, koji kažu bitno više od, kako bi rekao Koja, lažnih ljubavnih stihova poredanih u rime.

Novost u postavi benda je vinkovački usnoharmonikaš Igor Djeke, koji je bend obojao i finim soul/blues zvucima. On je i svojevrsna zamjena nekadašnje brass sekcije Kičme, no unatoč tome, jednom je pulskom fanu, kolikogod mu je bio dobar koncert i kolikogod su mu baš odgovaralo povremena falširanja pjevačice Manje, nedostajala truba.

Na bogatu londonsku fazu 90-ih podsjetila je odlična "I've Got Those Teknicolor Eyes", dobro je zvučala i "Oh Why", a iz jugoslavenske faze "Betmen, Mandrak, Fantom".

Koncert su otvorili pjesmom s posljednjeg albuma "Ovisnik o moći", a zaključili ga čuvenom pjesmom "Ah, ah, kakva sreća". E sad, je li 'vrijeme za pravdu' ili su ljudi 'zaboravili na rokenrol i otišli u šoping mol'? (Zoran ANGELESKI)

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter