U Umagu je otvorena izložba riječkog fotografa, člana HDLU-a Rijeka, Marka Gracina, pod nazivom ''Pogovor z Rečinu'' , koju su u prisustvu autora otvorile ravnateljica Učilišta, Ana Pelko i voditeljica odjela kulture, Sanja Benčić.
Gracin je rođen 1975. godine u Rijeci, dok je od 1993. zaposlen u Novom listu kao fotoreporter, gdje radi i danas. Otvorenje izložbe je na gitari popratio Matija Klaj, učenik 2. razreda osnovne glazbene škole, pod mentorstvom profesora Vjekoslava Crnoborija.
Benčić je ukratko predstavila autora i obrazložila tekst predgovora kataloga povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara, Berislava Valušeka.
- Ovom izložbom i okom kamere Marko Gracin otkriva drukčiju Rječinu. Prvo na što reagiramo je dojam i ozračje snovitosti, metafizičnosti, odmaka od vizualne realnosti na koju smo navikli. Ali ako se potrudimo i prodremo dublje, dalje i iza tog efekta začudnosti, bit ćemo nagrađeni unutrašnjom biti radova, stoji u predgovoru kataloga.
Igra vode i svjetla
Akteri izložbenih fotografija su voda i svjetlo. Voda, jedan od četiri glavna elementa koji tvore svijet, davateljica života, voda koja teče i voda koja stoji.
-Proljeće, ljeto i jesen donose nam uzgibanu, nemirnu, brzu vodu, dok zimi voda tavori zarobljena u smrznutim oblicima svog negdašnjeg kretanja. Dugom fotografskom ekspozicijom vodotok se na fotografijama pretvara u drugu i drukčiju tvar – to više nije samo riječni tok, manje ili više dinamičan, već kaskadni magličasti vuneni preplet koji kipi izvan i oko svojih prirodnih, predviđenih i očekivanih okvira. To je ono što će nam prvo zarobiti oko, u kontrastu sa statičnom i uobičajenom zelenom okolinom proplanka ili šume. Svjetlo, pak, koje otkriva vodu u različitim agregatnim stanjima, slijedi vodeni trag ili oblik, ljeskajući se na vodenoj/ledenoj površini ili se snažno odbijajući od nje. Gracin se jednako dobro snalazi u situacijama snažnih kontrasta svjetla i sjene i u disperzivnoj inačici osvjetljenja, uvijek vodeći računa o karakteru i biti motiva, navodi Valušek.
Rembrantovski krajolici
Na izložbi fotografija posjetitelji mogu uočiti veliko zanimanje autora za pejzaže, krajobrazne situacije šireg okruženja u koji se rijeka smjestila.
- Ti su krajolici rembrantovski široki i prostrani, koristeći sinergijske efekte spoja geometrijske i atmosferske perspektive baroka, ali na način kako to bilježi fotoaparat. Gotovo da možemo osjetiti ozračje nostalgije i nekog napetog mira gledajući pejzaže snimljene iz uvijek gornjeg rakursa, s neke uzvisine. Koliko god takva tvrdnja zvučala neobično, možda i pretenciozno, treba znati da krajolik uvijek ima unutrašnji ključ očitavanja, svoj biljeg i osobnost, navodi autor predgovora kataloga, Valušek.
Umjetnik je tako ovom izložbom otkrio, približio i na svojstven način interpretirao Rječinu kao vodotok koji u sebi nosi neslućene ljepote. Pitanje da li one stvarne ili u postprodukciji fabricirane, nije toliko bitno, jer kako navodi Valušek ''ljepota je ono čega nikada nije previše – naročito danas''. Izložba Marka Gracina u MMC-u Učilišta Umag ostaje otvorena do 7. ožujka. (T. GRGIĆ)