Virgilio Giuricin, Dubravka Svetlicic i Želimir Košcevic otvorili su izložbu "Godine neorealizma - Smjernice talijanske fotografije", ovogodišnji 21. medunarodni salon fotografije Mundial fotofestival. Tom su prigodom Giuricin i Košcevic podsjetili da je izložba, koja predstavlja više od 300 radova koji oslikavaju život u Italiji izmedu 20-ih i 50-ih godina prošlog stoljeca, nastala u suradnji Centra vizualnih umjetnosti Batana, fotogalerije Lang iz Samobora, Hrvatskog društva likovnih umjetnosti i talijanskog fotosaveza.
Hrvatska je nakon Nizozemske i Švicarke treca europska zemlja koja je ugostila ovu monumentalnu izložbu, postavljenu u Batani i obližnjem Multimedijalnom centru. Izložba sadržava radove 30 autora, medu kojima su najveca imena talijanske fotografije kao što su Trani, Lusini, Colombo, Barbaro, Manfroni, Branzi, Brembilla, Camisa, Casiraghi ili Roiter, a popracena je knjigom na 240 stranica s reprodukcijama 200 fotografija koje prikazuju povijest talijanske fotografije. Knjiga je svjedocanstvo o talijanskom neorealizmu koji nam je do sada bio poznat uglavnom kroz filmove Rosellinija, Viscontija, De Sice, Lattuade.
Izložba koja je prvi put krocila na nekadašnji europski istok ce nakon Rovinja biti predstavljena u Zagrebu, Novom Sadu, Banjaluci i Beogradu. Košcevic je naglasio da je talijanski neorealizam izvršio snažan utjecaj na našu fotografiju. Tako su po uzoru na talijanske majstore u Dalmaciji i na Kvarneru stasali Nikola Vucemilovic i Viktor Hraljenovic, u Sloveniji se isticao Janez Marencic, a u Srbiji Stevan Ristic. Izložbu su postavili Fulvio Merlak, Claudio Pastrone i Giorgio Trani.
Giuricin je naglasio da je fotografija reprodukcija prepoznatljive stvarnosti, što slike iz talijanskog neorealizma zorno pokazuju. Živa su to svjedocanstva i istraživanja ljudi i pojava burnog vremena u kojem je zabilježen brzi napredak cijeloga društva. Tadašnjem boomu fotografije u to je vrijeme doprinio velik broj novina i casopisa te državni Istituto Luce koji ih je snabdijevao fotografijama. Zanimljivo je da se za vrijeme fašizma nisu objavljivala imena autora pa 1947. u Italiji nastaju prve fotografske udruge koje su afirmirale do tada anonimne autore.