Neodoljiv miris prošlosti

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Nakon pauze za protekle blagdane, pulsku su Ciscuttijevu ulicu ponovo zaposjeli prodavaci starina. Najstariji sajam ove vrste u Hrvatskoj, održava se u Puli vec trinaestu godinu za redom, te zahvaljujuci bogatoj tradiciji privlaci mnoge kupce iz cijele Istre, ali i trgovce iz svih dijelova Europe.

Na štandovima, kojih je u subotu zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta bilo puno manje negoli inace, moguce je pronaci sve - od nakita do loncarije, od torbica do starih knjiga i stripova, od igracaka do namještaja, odjece, lampa, pribora za jelo, slika, pa cak i glazbenih instrumenata.

Dugogodišnje zalihe prodavaca iz svih krajeva Hrvatske naizgled su neiscrpne, a neki predmeti cekaju kupca godinama. Recept koji za ovakav posao valja slijediti jest sakupljanje svega i svacega. Naime, gotovo je nemoguce reci što gradane najviše privlaci i zato je bitno imati na štandu što više raznolikih i šarenih stvari, objasnili su nam prodavaci.



No, interes za nekim predmetima - kao što su vojnicke stvari, srebrni novac, novcanice ili ploce - ne splašnjava. Razlog tomu su u velikoj mjeri kolekcionari, prije svega novi, koji u Puli još uvijek mogu zadovoljiti svoju strast, dok su oni stariji vec vrlo dobro opskrbljeni.

Pa ipak, svake subote se svi okupe u Ciscuttijevoj, koja predstavlja meku ne samo sakupljacima vec i brojnim gradanima zaljubljenim u vremenom i sjecanjima nagrizenim stvarima.

- U jeku turisticke sezone ovdje je najviše štandova, otprilike 30-ak. Petkom organiziramo sajam u Porecu, a neki prodavaci nedjeljom odlaze u Zagreb. To su tri najznacajnija sajma. Onaj u Zagrebu je najveci, no pulski je sadržajniji i s bogatom tradicijom, zapoceo je pricu Zoran Krivokapic, tajnik numizmatickog društva "Vespazijan", koje sajam organizira.

Osim zbog kupovine, gradani u Ciscuttijevu dolaze i zbog procjene, identifikacije, razmjene ili prodaje starina, nastavio je Krivokapic, kojega smo zatekli kod njegovog štanda sa starim i antiknim knjigama i razglednicama. Ovaj posao mu je hobi i prilika da se odmori od svih drugih, objasnio je.



"To je za moju dušu. Nije mi bitna prodaja nego da ugodno provedem dan u prici s kolekcionarima i kupcima. Iz tog razloga djeci poklanjam knjige. Ovdje imam antikvarna izdanja, neka od kojih imaju više od 150 godina, i knjige koje više ne štampaju. Izbor je šarolik te svatko može pronaci nešto za sebe. Ljudima je drago kada mogu ponovo nabaviti nešto što su nekoc imali, ali su posudili pa im nije vraceno. Cijena je stvar dogovora, no u prosjeku knjige koštaju 20 kuna. Najskuplje je trenutno religiozno štivo na Njemackom iz 1908. koje je bogato ilustrirano te za njega valja izdvojiti 300 kuna", kazao je Krivokapic, kojega smo pitali koliko cesto imaju priliku danas zavirivati na prašnjave tavane te u podrume i šupe prepune antiknih stvari.

- Takvih je sve manje, odgovorio je. Do prije deset godina moglo se na njih naici prilikom renoviranja starih kuca. Ljudi bi nas zvali da sve to odnesemo, a bilo je medu stogodišnjom obiteljskom arhivom namještaja, razglednica, pisama…, odgovorio je Krivokapic, za cijim smo štandom zatekli Pazinjana Igora Cusa.



On je redoviti posjetitelj sajma te kolekcionar namještaja, ali i starih razglednica i knjiga o povijesti rodnog grada s 15-godišnjim stažem. Buduci da je njegova zbirka više no obimna, dio je dao Etnološkom muzeju. Što se tice pak namještaja, njega više nema gdje stavljati pa bi mu trebala nova kuca. Starih stvari, kaže Cus, sve je teže naci, a s druge strane recesija je uzela svoj danak, pa su brojni antikvarijati zatvorili vrata. Što se tice cijena, one su povampirile. Nekoc je za knjigu trebalo izdvojiti 10 maraka, dok su danas cijene dva do tri puta vece, zakljucio je on.

Da su cijene najbitnije, potvrduju nam Vesna i Lucijan, bracni par koji se prodajom bavi deset godina. Ovom poslu nije ih privukla strast vec potreba, no sve u svemu su zadovoljni. Na njihovom štandu moguce je pronaci razne stvari iz svih dijelova svijeta - od Arabije do Havaja. Da bi do njih došli, obilaze europske sajmove i hangare u kojima se prodaje rabljena roba. Zahvaljujuci pocetnom kapitalu, uspjeli su kupiti kombi koji je dosad prošao tisuce kilometara. "Ljudi traže dobro, ali jeftino, što je vrlo teško uskladiti. Primjerice, za ovu kvalitetnu padelu iz Švicarske kažu da je preskupa, a košta svega 15 kuna", rekao je Lucijan.


Podijeli: Facebook Twiter