Hrvatska ce, ako želi izbjeci bankrot države, morati rezati investicije u prometnoj infrastrukturi i ta se štednja potiho vec provodi u gradnji autocesta. Dokaz je cinjenica da vec desetak mjeseci kasni usvajanje novog plana gradnje cesta i autocesta u iduce cetiri godine, što znaci da je tempo svih projekata usporen. Plan gradnje autocesta mogao bi maksimalno biti težak oko 20 milijardi kuna, koliko bi trebalo ako bi svi projekti išli u realizaciju, odnosno ako bi se gradila autocesta do Dubrovnika, autocesta Rijeka – Žuta Lokva, Podravska magistrala i autocesta Zagreb – Sisak. Tih sredstava u ovom trenutku realno nema i pitanje je kad ce ih biti.
Osim mosta Pelješac koji je u ingerenciji Hrvatskih cesta, najvece gradilište u Hrvatskoj u ovom je trenutku oko 26 kilometara duga dionica Ravce – Ploce, za koju su rokovi vec ozbiljno pomaknuti do lipnja 2011. godine. Dio obrazloženja je naknadno pridodanih sedam kilometara spojne ceste do Ploca, što ipak nije dovoljan razlog da se rok produži za cak 18 mjeseci. Autocesta Zagreb – Sisak vec dugo stoji na problemu otkupa zemljišta, slicno kao i dionica od Dubrovnika prema Dolima. Vrlo je neizvjesno hoce li se uopce i kada poceti graditi, kao i kojim ce tempom napredovati autocesta Rijeka – Žuta Lokva. Podravska magistrala zapinje na otkupu zemljišta i pripremi projekta.
Sve navedeno ne treba cuditi ako se zna da Hrvatske autoceste (HAC) imaju ozbiljnih problema s likvidnošcu (u ovom trenutku na placanje se ceka oko tri mjeseca). Za polovicu je smanjen vozni park od ukupno 180 auta, rezani su mobiteli i druga manje važna prava za oko 2.800 zaposlenika te se tako stiglo do uštede od oko 70 milijuna kuna. U investicije se nije direktno zadiralo osim kroz tiho usporavanje svih projekata.
U ovom trenutku nitko službeno ne zna koje ce se autoceste graditi, jer to ne može ici bez daljnjeg zaduživanja. Dugorocni problem može postati i sve ocitiji trend pada ili stagnacije prometa na autocestama, a o nekakvom povecanju sadašnjih 60 lipa po prodanoj litri goriva koje se slijevaju u proracun HAC-a nema smisla ni pomišljati. Zakljucak je jasan, tempo investicija za autoceste mora se smanjiti.
Bilo bi suludo da Hrvatska ima najmodernije autoceste u Europi, a da joj je u isto vrijeme zastarjela željeznica te da ima manjak bolnica, škola i vrtica, dok je stanovništvo na rubu siromaštva.