Posljednja dogadanja u Savudrijskoj vali ispod Crvenog Vrha, gdje vlasnici parcela onemogucavaju nesmetan pristup pomorskom dobru, podigla su veliku prašinu, ali i reakcije mjerodavnih institucija. Vlasnici tih parcela, mahom slovenski državljani, svojataju taj dio hrvatske obale tvrdeci da je to njihova, kupljena zemlja, što ne odgovara istini jer se radi o pomorskom dobru.
Nekretnine koje su izgradene bez gradevinske dozvole morat ce se srušiti kad-tad, rekao je Aleksandar Puh, opcinski državni odvjetnik u Puli. Njemu smo se obratili u potrazi za pojašnjenjima u vezi s pomorskim dobrom. Primjerice, u Crvenom Vrhu u dužini od 1.800 metara betonirana je plaža i samim tim pomorsko dobro cije granice još nisu utvrdene. Država ce u takvim slucajevima morati utvrditi granice, zatim se uknjižiti kao vlasnik zemljišta, a potom pokrenuti postupak za uklanjanje eventualnih gradevina na svom teritoriju koje nemaju potrebne dozvole. Taj postupak nema zastare, saznajemo u Opcinskom državnom odvjetništvu u Puli.
Puhu je utvrdivanje pomorskog dobra na podrucju bivše opcine Pula svakodnevni posao. Prema njegovim rijecima, Puljština, ali i cijela istarska obala vrlo je specificna i komplicirana za definiranje ovih granica. "Postoje cetiri vrste pomorskog dobra: takozvano plodno pomorsko dobro, u što spadaju primjerice plaže, takozvano neplodno pomorsko dobro, koje se odnosi na površinu na kojoj se zbog konfiguracije terena ne može ništa raditi, te obala koja nije još definirana kao pomorsko dobro i obala koja je zakonskim aktom proglašena pomorskim dobrom. Država ima zakonske ovlasti da granicu pomorskog dobra i druge parcele utvrdi kad se za to steknu uvjeti", kaže Puh.
Pulski ured za katastar, ali i drugi uredi u drugim priobalnim istarskim gradovima odredili su prijedlog granica pomorskog dobra u velikom broju katastarskih opcina. Pulski ured za katastar je, primjerice, utvrdio prijedlog za katastarsku opcinu Medulin i još cetiri susjedne opcine. Puh kaže da je takav nacin predlaganja vrlo kvalitetan i brz. "Treba istaknuti da, kad se odredi granica pomorskog dobra, život na tom podrucju ne prestaje, cak naprotiv, tek pocinje, ali s drugim pravilima igre. Tada se mogu razmatrati mogucnosti za davanje obale u koncesiju da bi se od tog bogatstva moglo zaradivati", ustvrdio je Puh.