- Još 2006. upozoravali ste na balon na tržištu kapitala. Taj se balon u meduvremenu i ispuhao, no koliko je vjerojatno da nam se, s obzirom na ponovno pokretanje kapitalnih tokova, ponovno desi nešto slicno?
- To su stvari koje se dogadaju i ponavljaju kroz cijelu financijsku povijest, što ukazuje na to da ljudska memorija ne traje dugo. U našem specificnom slucaju balon se dogodio iz više razloga. Prvi je, naravno, bio ulazak stranog kapitala, a drugi percepcija gradana da mogu unosnije plasirati svoju štednju ako je investiraju na tržište kapitala, a ne drže kao depozit u bankama. Tu je bila i cijela fondovska industrija koja je u takvim poslovima ostvarivala veliku zaradu. To su elementi koji ce i dalje biti prisutni, iako bi iskustvo barem u kratkom roku trebalo ogranicavajuce djelovati na ocekivanja.
Medutim, u našim uvjetima, element koji je pridonio širenju balona, a onda i njihovom drasticnom ispuhivanju, bilo je i ponašanje države. Cinjenica je da je u jednom trenutku bilo snažno djelovanje države u pravcu razvoja malog dionicarstva u Hrvatskoj. Neki analiticari su to dovodili u vezu i s izborima koji su bili neposredno prije ili neposredno nakon intenzivne kampanje države u smislu da se masovno kupuju dionice. To je država cesto opravdavala tezom da je to jedan demokratski oblik široke privatizacije. Medutim, cinjenica je da je rast cijena dionica koji je bio potaknut takvim modelom privatizacije u kratkom roku donio znacajnu financijsku dobit malim dionicarima, što je vjerojatno imalo utjecaja na njihove politicke preferencije, odnosno na nacin na koji su glasovali.
- Spomenuli ste 2004. kao godinu pocetka krize. Zašto?
- Na to su neki negativno reagirali u smislu dovodenja u vezu tog navodnog pocetka krize s promjenom vlasti u Hrvatskoj. Godine 2004. je, vjerujem, svima postalo potpuno jasno do cega vodi model razvoja kakav je dotad bio prisutan. Tada se više nije moglo kazati: ne znamo u kom pravcu idemo. Medutim, bez obzira na tu spoznaju i bez obzira na to da je nešto uradeno, prije svega na smanjenju fiskalnog deficita, nije uradeno dovoljno da se osnovne tendencije izmijene. Ja ne pravim razliku izmedu jedne i druge politicke vlasti, ali ako me na takav nacin baš pitate, mogu reci da je taj trend pokrenula Racanova Vlada, a da je Sanaderova Vlada došla u trenutku kada je bilo potpuno jasno o kakvom trendu se radi i do cega može dovesti. Tocno je i to da je Sanaderova Vlada ucinila neke korake da dio tih negativnih tendencija uspori, ali nije ucinila dovoljno.
- Kako ce se u iducoj godini kretati kamate na kredite?
- To je pitanje koje nam se cesto postavlja i ono je razumljivo.
Svi mi koristimo neki kredit i svakome od nas je individualno bitno što
ce biti s kamatnim stopama. Medutim, treba biti realan. Prvo, što se
tice domace štednje, ona sporo raste, banke se bore za tu štednju na
razlicite nacine, izmedu ostalog i politikom relativno visokih pasivnih
kamatnih stopa. Ne ocekujem da ce se na tom polju situacija bitnije
promijeniti u 2010. jer banke nece riskirati da izgube dio štediša zato
što bi smanjile kamatne stope na štednju. Jedino u slucaju da to urade
sve banke, tada bi se to moglo dogoditi, ali vjerojatnost za to je
mala.
S druge strane, što se tice inozemnih izvora, tocno je da dolazi
do smanjenja kamatnih stopa u svijetu, medutim, s obzirom na stupanj
zaduženosti zemlje, nije realno ocekivati neko znatnije smanjenje
kamatnih stopa po kojima se domace banke mogu zaduživati u inozemstvu.
Prema tome, u zbiru, pasivne kamatne stope sigurno više nece rasti,
moguce je da se malo smanje, ali ne bitno. Ako to imamo na umu, kao i
cinjenicu da ce se povecati udio loših plasmana, što za banke znaci
dodatni trošak koji ce one, naravno, prenijeti dijelom i na svoje
komitente, korisnike kredita, ne vjerujem da u 2010. može doci do nekog
znacajnijeg smanjenja kamatnih stopa na kredite. (A. D. M.)
CJELOVITI INTERVJU CITAJTE U TISKANOM IZDANJU