Neki se nisu ni vidjeli ni čuli punih 40 godina

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Četrdeset godina nakon završetka osmogodišnjeg školovanja u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Potpićnu, negdašnji su se učenici te škole ponovno okupili na generacijskom susretu u Pazinu. Susret je inicirao jedan od bivših učenika te generacije, Elvis Barak, i to zahvaljujući društvenim mrežama.

- Školovali smo se u vremenu bez mobitela i interneta, a danas nam je upravo internet pomogao da se ponovno okupimo, i da ovaj susret organiziramo u samo mjesec dana. Mnogi iz naše generacije se doista nisu ni vidjeli ni čuli punih četrdeset godina, pa je ovo prilika da se doslovno ponovno upoznamo i saznamo što je sa svima nama bilo tijekom zadnja četiri desetljeća, rekao nam je Elvis Barak.

Ova je generacija u potpićansku osnovnu školu krenula 1969. godine, a osmi su razred završili 1977. godine. S obzirom da potpićanska škola još uvijek radi u istoj zgradi, izgleda kao da to i nije bilo tako davno, no život je tada bio uvelike drukčiji. Društveni život mladih se odvijao na seoskim samnjima i feštama, a tek potkraj osnovnoškolskog školovanja ove generacije otvorio se disco-klub u Kršanu, kojeg su kao osmaši posjećivali ako bi im roditelji dopustili. "Bili smo mladi pa nam je sve bilo lijepo, reći će Elvis Barak u ime svoje generacije, koja je okupljala osnovce uglavnom s područja današnjih općina Kršan i Pićan.

Ponovno okupljanje potpićanskih osnovaca u pazinskom hotelu Lovac proteklo je u opuštenom druženju, bez posebnih formalnosti, osim što su jedni drugima predstavili svoje današnje živote na improviziranom satu razrednika. U tri razreda - bili su do 8a, 8b i 8c, bilo ih je ukupno 67, a njih 41 odazvalo se pozivu na ovu obljetnicu. Kao i svaka generacija, i ova se rasula širom Istre, pa i svijeta, sve do Nizozemske gdje danas živi najudaljeniji među njima. Obišli su i groblja te položili cvijeće na grobove svojih preminulih razrednika i školskih kolega, a do sljedećeg okupljanja, složili su se, nikako ne bi trebalo proći novih 40 godina. (D. ŠIŠOVIĆ)



Podijeli: Facebook Twiter