Dok su se u pulskom prvoligašu trudili popuniti prazninu u veznoj liniji otvorenu završetkom protekle sezone, Toni Grković namirisao je svoju šansu. Šutio je i radio, stalno bio "tu negdje" i slovio za igrača koji može uskočiti kad god zatreba. A slutilo je da će zatrebati, još tijekom priprema u Sv. Martinu na Muri činilo se da bi u postojećoj konstelaciji snaga 24-godišnji Splićanin mogao dočekati "svojih pet minuta". Igor Pamić dugo je vagao, za početak je to bila skromna minutaža, ali onda je ponestalo izbora. Pojačanja su stizala na kapaljku, Muamer Svraka nije dohvatio formu, Josip Vuković završio je na operacijskom stolu, da bi se u prvom kolu ozlijedio i Neven Vukman. I to je bilo to, Grković je čekao prvi do vrata...
- Stjecajem okolnosti otvorilo se, nadam se da sam iskoristio šansu i opravdao povjerenje. Nastavit ću se truditi i još jače raditi na treninzima, ova prilika koju sam dobio mi je svakako motiv više - poručuje Grković, igrač koji je nakon školovanja u Hajduku i Splitu prošao niz dalmatinskih klubova, pa zimus zadovoljio u probnih sedam dana i zaradio poziv na zimske pripreme Istre 1961.
Izuzev sitne minutaže u završnici prvenstva kad su, kao i sad, ozljede i kartoni prorijedili konkurenciju, Grković se uglavnom nametao igrama za drugu momčad.
- Svaka utakmica dobro dođe, bio je to dobar poticaj. Igranje može samo pomoći, mislim da sam time izborio svoj status. (D. RAMIĆ KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU