Uz cestu što iz Poreca vodi prema Antoncima, na visokom postolju od kamenih blokova, vec se neko vrijeme nalazi kameni kip andela. Jezgra je to malog svetišta što je vlasnica zemljišta uredila u spomen na andela za kojeg ona cvrsto vjeruje da joj se ovdje ukazao kao petogodišnjoj djevojcici, prije gotovo 60 godina. Sve bi možda ostala privatna obiteljska stvar, da mjesto nedavno nije blagoslovio župnik Nove Vasi i da dogadaju nije prisustvovalo oko stotinu ljudi s Poreštine, uglavnom prijatelja i znanaca vlasnice. Znaju za pricu o andelu, te tom komadicu zemlje izmedu Stancije Portun i Antonci u manjoj ili vecoj mjeri pripisuju posebna svojstva.
Prvu informaciju dobili smo od sestre vlasnice, koja tvrdi da ju je kip zacudio jer se ne može sjetiti da je mlada sestra ikada roditeljima i prijateljima spomenula nadnaravni dogadaj. Uz komentar «ki ni vidija živega andela, sad ce ga viti od grote», pricu je preporucila za humoristicnu rubriku. No, sestre vec dugo nisu u dobrim odnosima, a razlog je dugogodišnji neugodni spor koji su vodile upravo oko tog zemljišta, zbog cega ni ne navodimo njihova imena.
Sama vlasnica nam je staloženo ispricala da je kao djevojcica, igrajuci se u kamenoj kuci koja je nekoc postojala na tom zemljištu, na prozoru ugledala uplakano dijete s krilima, odjeveno u bijelu haljinicu, koje se tamo zadržalo neko vrijeme, da bi se potom okrenulo i otišlo. Veli da se veoma uplašila i pozvala oca koji je radio u polju. «Nije ništa vidio, ali mi je vjerovao i odmah poceo moliti, jer je bio vrlo pobožan», kaže.
Premda zna da joj mnogi ljudi ne vjeruju, i dalje je cvrsto uvjerena u istinitost svojih sjecanja. Odbacuje mogucnost da joj se ucinilo, da je sanjala ili vidjela pticu, što su joj mnogo puta sugerirali kao razumno objašnjenje. Dodaje i da vecinu života nije bila osobito religiozna, a kip nije dala postaviti samo zbog dogadaja kojeg pamti iz djetinjstva.
Dodatni motiv bila je tragicna prica o sudbini obitelji nekadašnjeg vlasnika, djedova brata, koju iz prica starijih znaju i stanovnici obližnjih sela. Njega je zbog svade oko izvora jedne veceri u zasjedi cekao susjed, no zabunom je ubio njegovu ženu, cime je troje male djece ostalo bez majke. Rano su otišli u svijet, praceni nesrecom i siromaštvom, a njihov otac je umro napušten od svih. Otad su zaredale price o neobjašnjivim zvukovima oko kamene kuce što je u meduvremenu srušena, ali i misterioznoj ženi s crnom maramom koju su mještani navodno ovdje vidali. Sve to, veli vlasnica, pokazuje da na zemljištu kraj Antonci «ima necega», a nju je, medu ostalim, osvijestilo o potrebi da brine o djeci bez roditelja.
- Dobro znam što sam vidjela. Za mene je to stvarno, a nadam se i za ljude koji su došli na svecanost. Neki su sumnjicavi, no mnogi me i podržavaju. Ne marim za to tko ce mi vjerovati, niti od bilo koga nešto tražim. Kip ce i dalje biti tamo, suprug i ja cemo nastaviti uredivati okoliš. Bit cu najsretnija ako nekoga nadahne, osnaži, utješi ili potakne na dobrocinstva, zakljucuje vlasnica, koja je na ovu temu dogovorila i sastanak u biskupiji, a kip namjerava nazvati Andelom mira.