Udruge iznajmljivaca zadnjih deset godina aktivno pokušavaju ukazati na cijeli niz neriješenih pitanja koja tište privatni smještaj i koce ga u razvoju te time izravno financijski sakate Hrvatsku, doznajemo od tajnika umaške Udruge iznajmljivaca u privatnom smještaju Borisa Brajkovica.
Govoreci o aktualnoj situaciji u branši, rekao je da takvo ponašanje cjelokupne turisticke zajednice nije iznenadujuce kada se zna da su naši najveci kompleksi, od hotela do kampova, u rukama stranaca. A upravo su se oni nametnuli kao glavni kreatori politike hrvatskog turizma, i to dugorocne, istice Brajkovic.
- Samo letimican pogled na podatke Instituta za turizam objelodanjuje kojim ogromnim, a neiskorištenim fondom turistickih smještajnih kapaciteta raspolaže Hrvatska. Radi se o privatnom smještaju - od 852 tisuce stalnih postelja (bez luka nautickog turizma) 415 tisuca, 49 posto, otpada na privatni smještaj. Tu nisu ubrojeni kapaciteti koji se redovito iznajmljuju na crno, a kojima privatni smještaj u dobroj mjeri premašuje udio od 50 posto u ukupnim kapacitetima. Ono što zabrinjava jest da su potonji iskorišteni svega 12 do 14 posto godišnje, nasuprot 39 posto iskorištenosti hotelskih kapaciteta. Na drugoj strani vidimo veliku prihodovnu razliku izmedu hotela i obiteljskog smještaja. Bez obzira što privatni smještaj sudjeluje s 35 posto u ukupnim nocenjima u 2011., a hoteli s 26 posto, ili 44 posto naspram 17 posto hotelskog smještaja u špici turisticke sezone u srpnju i kolovozu, prihod hotela je nekoliko puta veci od onog u privatnom smještaju. Situacija je manje drasticna ako uzmemo u obzir da su gosti u privatnom smještaju daleko veci vanpansionski potrošaci, upozorava Brajkovic.
Po njemu, ta velika razlika nije samo zbog dosta nižih cijena u privatnom smještaju, vec i zbog krajnje neorganiziranosti tog turistickog sektora, koji je takoreci prepušten sam sebi, pogotovo u dijelu koji predstavlja okosnicu turizma, a to je marketing. Brajkovic navodi da su hotelijeri putem svoje financijske premoci pretvorili institucije nadležne za razvoj i funkcioniranje našeg turizma u vlastite servise te su u cijelosti monopolizirali marketinške strukture na svim nivoima - od lokalnog i regionalnog do nacionalnog. U nekim sredinama taj njihov monopol vrlo je prisutan. (Tanja KOCIJANCIC)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU.