Opća uprava Europske komisije za usmeno prevođenje priznaje da i osam mjeseci nakon ulaska Hrvatske u EU ima problema s usmenim prevođenjem na hrvatski i s hrvatskog u europskim institucijama zbog nedostatka kvalitetno osposobljenih prevoditelja, ali ističe da je istih problema bilo i s jezicima zemalja koje su u Europsku uniju ušle 2004. i 2007. godine
Opća uprava za prevođenje pruža prevoditeljske usluge za Komisiju, Vijeće EU-a te za Odbor regija i Ekonomski i socijalni odbor, dok Europski parlament ima vlastitu službu. Također i Sud EU-a u Luksemburgu ima svoju manju prevodilačku službu.
"Trenutačno možemo zadovoljiti oko 50 posto potreba za usmenim prevođenjem s hrvatskog i na hrvatski jezik, naprosto zato što nema dovoljno kvalitetnih prevoditelja da bi ih zaposlili", rekao je Hini Ian Andersen, vanjski savjetnik za komunikacije u Općoj upravi za usmeno prevođenje.
Opća uprava za prevođenje zasad ima samo četiri stalno zaposlena tumača za hrvatski, a još pedesetak ih rade kao vanjski suradnici.
Ian Andersen kaže da to nije hrvatska specifičnost, nego je to bilo tipično za sve zemlje, ističući, primjerice, da prosječno samo 25 posto onih koji diplomiraju na nekom europskom fakultetu za prevođenje uspije proći testiranje za usmenog prevoditelja u EU-u.
"Nama trebaju vrlo vješti prevoditelji koji znaju veći broj jezika, imamo velike zahtjeve što prirodno smanjuje broj osoba koje dolaze u obzir. Ali, sve je pitanje samo vremena i zemlje koje su ušle 2004. i 2007. godine počele su s dva ili tri usmena prevoditelja i onda je polako rastao njihov broj", kaže Andersen.
Dodaje kako se taj problem u prvim godinama članstva ne da izbjeći unatoč tome što su na vrijeme poduzete sve pripreme. Naime, zemljama koje su ušle u EU 2004. godine, Komisija je počela još 1991. godine pomagati da uspostave učinkovit sustav za osposobljavanje prevoditelja, osnivanje prevoditeljskih studija itd.
"Dakle, vi možete obaviti dobre pripreme, ali nema svrhe osposobljavati prevoditelje prerano jer ih ne možete zaposliti prije nego što njihova zemlja postane članicom", kaže Andersen.
Komisija je prije nekoliko godina počela suradnju i pomogla Sveučilištu u Zagrebu kako bi se pokrenuo prevodilački studij.
Najveće potrebe za usmeno prevođenje ima Vijeće EU-a, tijelo koje predstavlja države članice. Andersen kaže da unatoč malom broju hrvatskih prevoditelja uspiju pokriti sve ministarske sastanke i sastanke Europskog vijeća, ali ne i sastanke radnih skupina.Kad je u pitanju Europski parlament, situacija s hrvatskim jezikom je znatno bolja, ali još uvijek nisu dostupne sve jezične usluge, u koje spada pismeno i usmeno prevođenje i pravno-lingvistička redaktura tekstova. (Hina)