Iako se, barem na prvi pogled, cini da nam je društvo postalo demokraticnije, manje patrijarhalno i spolno diskriminirajuce, jedno od podrucja u kojem i dalje prevladavaju jaki seksisticki stereotipi i prava žena cesto se krše jest - svijet rada.
Naime, upravo je diskriminacija na radnom mjestu, a medu najtežim oblicima je uznemiravanje, posebice ono spolne prirode, medu vodecim pritužbama koje su lani pristigle u Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Od 742 predmeta obradena u 2010. godini cak su se 193 odnosila na podrucje zapošljavanja i rada.
Pritužbe koje su se odnosile na uznemiravanje i spolno uznemiravanje, njih 31, podnijele su iskljucivo žene, koje su kolege svakodnevno maltretirale, bilo da je rijec o nadredenim osobama ili suradnicima. Najcešce se radilo o neprimjerenom obracanju, primjerice "dobro je izgledala dok je bila mršava", da bi je "poseksao i u letu", da je treba "iz..bati do penzije" pa sve do raznih seksistickih aluzija i šala.
Osim vulgarnim izjavama, radnice su uznemiravane na nacin da su im pokazivane pornografske i erotske slike na racunalu, omalovažavane su izjavama poput "meni niti jedna žena nece biti šef", ali i neželjenim dodirima pa i fizickim nasrtanjem, hvatanjem za kosu i stražnjicu, diranjem po intimnim dijelovima tijela, dodirivanjem od struka naviše, hvatanjem za grudi i spolni organ...
Prestara je za dijete
Žene su prijavile razlicite oblike ucjenjivanja u režiji svojih muških kolega, a zlostavljanja idu dotle da je radnica zaradila izvanredni otkaz nakon što je odbila poslodavca koji joj je otvoreno predložio spolni odnos. Uznemiravanja žena izjavama poput "prestara je za dijete, neka se riješi 'toga'" ukazuju da su radnice i dalje vrlo cesto izložene diskriminaciji na osnovi trudnoce, što izravno utjece na pravo zaposlene žene da zasnuje obitelj.
Kad se gospodarskoj krizi i nesigurnosti zbog gubitka posla pribroji i neravnopravnost u visini placa i napredovanja, a k tome radni dan zagorci maco ispadima, vulgarnim uredskim štosovima i seksualnim aluzijama muških kolega, radnicama posao postaje ravan paklu. Situacija je pritom neizdrživa ako je poslodavac taj koji spolno zlostavlja, uz prijetnju otkazom radnici, koja potom, strahujuci da je odgovorne službe nece zaštititi, što je bojazan koja je nažalost opravdana, u pravilu odustane od svake pritužbe.
U izvješcu pravobraniteljice može se procitati da su kao razloge odustajanja od pritužbi radnice navodile da se nakon njihova podnošenja intenzitet prijetnji otkazom i spolnog uznemiravanja nije smanjio, dapace, cak se i povecao. Istovremeno su ostale bez podrške radne okoline, kolege su ih izolirali, nisu željeli svjedociti o uznemiravanju i potvrditi njihove pritužbe, a takoder je proizašlo da u nekim tvrtkama uopce ne postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, što je poseban problem u situaciji kad je poslodavac ujedno i uznemiravatelj.
- Ako postupak po pritužbi i bude proveden, najcešce završi tako da povjerenik ili povjerenstvo utvrdi da nema elemenata uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja. Dakle, po pritužbama se može zakljuciti da institut zaštite dostojanstva radnika prakticno ili ne funkcionira ili funkcionira s dvojbenim rezultatom, jer je dojam da takva odluka ima za cilj zaštititi poslodavca od moguce tužbe, a ne žrtvu od uznemiravanja, istice u svojem izvještaju pravobraniteljica Gordana Lukac Koritnik.
Žrtve se odlucuju na šutnju
Tocan broj žena koje su žrtve uznemiravanja na poslu nije poznat. Naime, žena koja javno na bilo koji nacin ukaže na problem riskira da je radna okolina odbaci jer se boji nasilnika, koji je cesto njima nadredena osoba. Nadalje, ako se i upusti u postupak zaštite dostojanstva, radnica je izložena riziku da on ne bude proveden kako treba ili da njegov ishod bude za nju nepovoljan. Ako se i odluci na tužbu zbog diskriminacije, snosi rizik dugotrajnog sudskog postupka neizvjesnog ishoda.
- Ne treba posebno napominjati koliko je, pogotovo u današnjoj situaciji, važno sacuvati posao, zbog egzistencije. Razni oblici psihofizickog uznemiravanja kojima su izložene žene-radnice na svom radnom mjestu u situaciji kad moraju raditi za održanje vlastite egzistencije, kao i egzistencije svoje obitelji, ostavljaju dugotrajne i teško otklonjive posljedice, upozorava Lukac Koritnik.
U nedostatku drugih dokaza osim vlastitog iskaza, jer se spolno uznemiravanje u pravilu zbiva bez svjedoka, žrtve diskriminacije najcešce se odlucuju na šutnju i trpljenje ili promjenu posla, ako je moguce. Na taj nacin oni koji zlostavljaju prolaze bez ikakvih sankcija te nastavljaju s uznemiravanjem.
No, moguce je da ce se uskoro ovakav vid zlostavljanja, ako se vec ne može iskorijeniti, barem primjereno kazniti. Naime, najavljuju se izmjene Kaznenog zakona, odnosno uvodenje novog kaznenog djela - spolnog uznemiravanja, što bi trebalo pridonijeti podizanju razine društvene zaštite žena kao najcešcih žrtva zlostavljanja na poslu.