Padobranac Robert Krajcar iz Pazina, u paragliderskom tandemu s Mariborcaninom Sašom Juvanom, pocetkom lipnja podigao se s novoformiranog uzletišta iznad motovunske citadele te skocio padobranom s visine od 300 metara spustivši se u dolinu rijeke Mirne. Bio je to, koliko je poznato, prvi skok takve vrste u Istri, sky base jump, odnosno nebeski let u kojem se kombinira paragliding (padobransko jedrenje, op. a.) i BASE skok.
Uspjeli smo uloviti nekoliko termickih stupova koji su nas podigli u zrak na visinu od 400 metara. Nikad prije nisam letio s paragliderom i sam taj let bio mi je zanimljiv, a posebno Motovun iz te pticje perspektive.
Krenuli smo u smjeru Mirne i kad smo se spustili na nekih 350 metara polako sam se otkopcao, na 300 metara podigao se na sjedalo, koncentrirao, provjerio padobran i odbio se. Izgledalo mi je dosta nisko, medutim, kada sam skocio, vidio sam da tu ima dosta visine za sigurno otvaranje padobrana i slijetanje, kaže padobranac i BASE skakac 33-godišnji Krajcar.
Bila mi je želja da skocim s paragliderom, a Sašu sam upoznao preko Kluba slobodnog letenja "Tici" iz Buzeta. Nazvao sam ga i upitao je li moguce da se to ostvari, a nakon što mi je postavio nekoliko pitanja koja su se ticala dosadašnjeg iskustva, odgovorio mi je potvrdno, ali pošto je bila zima, morali smo pricekati bolje vremenske uvjete, kaže Krajcar, dodajuci da je najveci potencijalni problem toga dana bio da ne bude previše termickog uzgona, jer kada padobranac iskoci, pilot paraglidera ostaje sam u zraku s letjelicom koja je izgubila gotovo polovicu težine.
U slucaju da postoje snažni termicki stupovi, ostao bih gore kao leptiric, s ogromnim krilom od 40 kvadrata nosilo bi me posvuda, kaže iskusni slovenski paraglider Juvan s privremenom motovunskom adresom.
Negdje 1998. godine prvi sam put prolazio pokraj Motovuna. Gledam ovo brdo i mislim si - joj kako bi bilo super da se tu može letjeti. Znaš, kao letac na paraglideru uvijek gledaš s kojeg bi brda mogao poletjeti, to je neka profesionalna deformacija, kaže Juvan koji se komercijalnim paraglidingom poceo baviti prije desetak godina u Brisbaneu, u Australiji.
Prvi probni paragliding let obavio još u veljaci poletjevši s jedne terase u zapadnom dijelu motovunskih zidina. Je li to bio prvi let iz Motovuna u povijesti?
Drugi, jer je prije otprilike 15 godina jedan zmajar iz Poreca ili Novigrada pokušao uzletjeti, ali je završio u akacijama. I to je bilo strava, prema sjecanju ovdašnjih mještana, jer je bio sav u krvi, poderan, a zmaj je bio potpuno uništen.
Malo sam se raspitivao kod mještana koji su mi rekli da na platou ispod zidina Trga Josefa Ressela prije nikad nije bilo šume i da su tu bili vrtovi te staza do donjeg groblja. Svi su bili zainteresirani da se to ocisti, da se vrati u prvobitni oblik.
Motovunskom se nacelniku takoder svidjela ideja da mjesto dobije novu atrakciju. I u mjesec je dana sve bilo uredeno. U radovima su sudjelovali mnogi moji prijatelji, paraglideri, dok je Opcina platila radne strojeve.
U atraktivnost ne sumnjamo. No, kakvi su uvjeti za letace?
Ispostavilo se da su uvjeti za let puno bolji nego što sam prvotno mislio. Postoji dinamika vjetra, taj maestral koji puše, a onda je tu još termika, zagrijavanje zemlje koja te podiže u visinu. Baš sam neki dan tako poletio odavde do Ucke, kaže Juvan koji je prvi poletio i s ove novouredene lokacije ispod Trga Josipa Ressela na kojoj se dosad u protekla dva mjeseca vec obavilo dvjestotinjak letova.
Paragliding sezona traje od travnja pa sve do jeseni, a Juvan kaže da su za ovaj sport najviše zainteresirani Amerikanci.