U buzetskoj školi namjeravaju postaviti nadzorne kamere, a roditelji su reagirali otvorenim pismom.
- Na pocetku svake školske godine ravnateljica sumira prošlogodišnje rezultate i sve je savršeno. Cemu onda kamere, pita Bojana Hajduk Cerneha. Kci joj ujesen krece u prvi, a sin u cetvrti razred OŠ Vazmoslava Gržalje u Buzetu. Bojana i njen suprug Boris medu nekolicinom su roditelja koji otvorenim pismom žele potaknuti širu raspravu jer o tome tijekom školske godine nisu bili informirani.
Podatak da se razmišlja o postavljanju nadzornih kamera u prostore i dvorište škole saznali su prvo od djece. Potvrdile su to uciteljice, a nakon toga i ravnateljica.
- Bila sam šokirana. Osobno sam protiv nadzornih kamera, ali šokirao me i nacin na koji sam to saznala, kaže Hajduk Cerneha.
Djeca odrastaju pod videonadzorom
Javnost nije upoznata ni s kakvim znacajnim problemima u školi, nasiljem medu djecom ili uništavanjem školske imovine pa roditelji ne vide razloga za postavljanje nadzornih kamera. Potpisnici otvorenog pisma smatraju da ako problemi postoje treba o tome informirati roditelje i djelovati preventivno, odnosno rješavati njihove uzroke.
Nadzorne kamere, kažu, nisu stvarna pomoc jer služe za eventualno rješavanje posljedica. Neprihvatljive stvari ce se i dalje ciniti bez posljedica, i to na mjestima koja nisu pokrivena nadzornim kamerama, dakle problem se nece riješiti, možda ce se samo malo udaljiti iz prostora ili okolice škole.
- Probleme rade pojedinci, a nadzirat ce se svi umjesto da se radi s djecom koja su ih prouzrocila. Djeci time dajemo poruku da ona nisu sposobna preuzeti brigu o sebi i drugima oko sebe te imovini kojom se koriste, vec da to odrasli cine tako što ih nadziru i kontroliraju, mišljenja je Hajduk Cerneha.
- Mislim da su to premala djeca da bi ih se stalno snimalo i da oni odrastaju s time da je normalno da budu non-stop pod videonadzorom. Meni se to cini strašno, kaže Vedrana Pavlic Greblo, takoder majka dvoje djece, ucenika nižih razreda.
Kamere olakšavaju dežuranje uciteljicama
Nada Prodan Mrakovic istice da je rijec o maloj školi te da se postavljanjem kamera bježi od odgovornosti, po principu "kamere ce sve pokazati, a mi imamo ciste ruke".
- Ispada da imamo velike probleme, a u stvari ih nemamo. Ako ih i ima, treba ih rješavati komunikacijom i u razgovoru s roditeljima. Nekako se zgražavam Big Brothera u školi, dodaje Prodan Mrakovic, cija ce kcerkica ujesen u cetvrti razred.
Komentar smo zatražili i od ravnateljice Mirjane Blaževic, koja kaže da je postavljanje videonadzora "u fazi razmišljanja". Kada budu dobili ponudu sa svim financijskim velicinama, tada ce videonadzor proci svu proceduru i raspravu na Školskom odboru.
- Prilikom obnove i dogradnje škole nismo uspjeli realizirati sve planirane investicije, medu njima ni videonadzor za koji je vec razvucena mreža, a sada je treba nadograditi. Ispalo je da bi videonadzor uciteljima jako olakšao dežuranje i rad djecom, ne u ucionicama, vec u hodnicima i holu, gdje je najveca koncentracija djece. Zgrada je sada zaista velika i ispada da moraju stalno dežurati, što je vrlo iscrpljujuce, a teško je pokriti sve. Cilj nam je sigurnost djece i zaštita imovine. Ima roditelja za i protiv, kao i kod svake teme koja se otvara. Otvoreno pismo potpisalo je njih 20-ak, kaže Blaževic.
Ravnateljica istice da su razgovarali sa Srednjom školom Buzet, u kojoj vec cetiri godine imaju nadzornu kameru u hodniku i ispred zgrade i kažu da su se preporodili te znatno smanjili troškove. Kontaktirali su i nekoliko zagrebackih škola i sve imaju pozitivna iskustva.
- U školama bude pritisak pred kraj školske godine. Lani smo u jednom tjednu promijenili osam poklopaca za školjke u sanitarnim cvorovima. Tamo doduše nece biti nadzora, ali vidjet ce se tko ulazi i izlazi i s njima ce se moci popricati, veli Blaževic. Kroz cijelu godinu nakupi se više šteta nego što ih škola može pokriti sredstvima predvidenim za materijalne troškove, jer je zgrada ogromna. Uvodenjem nadzora, smatraju u školi, smanjile bi se štete, a sredstva mogla preusmjeriti u nešto drugo.
Na pitanje imaju li problema s ponašanjem ucenika Blaževic istice da ih rješavaju individualno, onako kako nastaju.
- Ne dajemo ih u javnost, vec rješavamo jedan po jedan. Imamo i oštecivanja imovine, imali smo i sukoba medu djecom te jedan slucaj otudivanja imovine. Ne tvrdimo da su djeca pocinitelji, moguce je da je i netko drugi. Više je puta to posljedica šale koja završi naopako u svega petnaest minuta marende, kada je 380 ucenika odjednom na hodnicima, kaže ravnateljica. Upitali smo je i je li videonadzor zadiranje u privatnost i ima li zakonsku podlogu. Odgovorila nam je da ne postoji zakon koji to regulira te da je nadzor dozvoljen u svim javnim ustanovama.