- Vlada je dala prijedlog da se prava branitelja osiguraju ustavnim zakonom. Vi ste predložili da se to ucini i za minimum umirovljenickih prava. Je li vas Vladin prijedlog isprovocirao?
- Otvoreno priznajem da smo reagirali na Vladinu provokaciju. Svatko ima svoje zasluge za stvaranje nacionalne države. Ali, branitelji ne bi imali što braniti u državi da umirovljenici nisu sve ovo stvorili i da umirovljenicki fond u vrijeme agresije nije imao rezerve za isplatu triju mirovina koje su iskorištene za naoružavanje Hrvatske.
Ako je Vlada odlucila posebno zaštititi jednu skupinu koja je vec u Ustavu, u tom slucaju tražimo da u Ustav ude i minimum umirovljenickih prava. Pritom mislim na realnu mirovinu, a to je ona kojom za svoj novac mogu kupiti istu kolicinu dobara potrebnih za egzistenciju. Mi stalno razmatramo razne modele i nacine uskladivanja mirovina i zaštite njihovih realnih vrijednosti. To je stalna preokupacija HSU-a. Nedostaje nam politicke moci da to riješimo.
- Vaš je stav suprotan onom celnika SDP-a Milanovica. Znaci li to da postoje trvenja u Kukuriku koaliciji?
- Ne. U pravilu mi jednako mislimo. Ili cemo svi imati jednaka prava i svi ce gradani biti isti pred zakonom ili cemo imati posebne skupine gradana pa onda neka medu njima budu i umirovljenici. Ne trebaju nam Ustav i zakoni koje cemo mijenjati svakog proljeca. Ne trebaju nam jednakiji od jednakih.
- Trebaju li pod ustavnu zaštitu i prava radnika koji ne dobivaju placu?
- Naravno. Ako cemo imati neke posebne skupine gradana u Ustavu, poput branitelja, onda država mora osigurati prava i drugim skupinama, posebno onima najugroženijim. U prvom su redu to oni koji rade, a ne primaju placu, umirovljenici koji jedva spajaju kraj s krajem te nezaposleni.
- Kako sprijeciti kolaps mirovinskog sustava? Po zadnjim podacima na jednog umirovljenika dolazi 1,21 zaposleni.
- Pogrešno je govoriti o kolapsu mirovinskog sustava. To su obaveze države prema umirovljenicima. Država je sustavno stvarala umirovljenike. Ono što se ne uspije prikupiti iz doprinosa treba skupiti iz poreznog dijela kojim se puni državni proracun. O tome nema nikakve dileme.
Ima država u kojima se novac za isplatu mirovina ne prikuplja iz doprinosa na placu. Tako je u Kraljevini Danskoj, gdje država to kompenzira kroz visoke poreze, koji uz to pokrivaju i troškove zdravstva i socijale. Tamo nema ni kategorije trajne nezaposlenosti pa ako ne uspijete naci posao zajednica osigurava barem šest mjeseci godišnje posla za svoje gradane. Ovim primjerom želim pokazati da su moguci i drugi sustavi osiguranja sredstava za mirovinu.
U Hrvatskoj vec 20 godina mirovinska prava nisu pitanje uplate doprinosa, nego politicke volje odnosno društvenih dogovora. Od doprinosa se godišnje prikupi 25 milijardi kuna, od cega 5,5 milijardi u drugom mirovinskom stupu. Sigurno se dvije milijarde kuna ne naplati, a da ne govorimo koliko ostaje u "sivoj zoni".
- Izdvajanja u drugi stup su premala, a ona u treci vrlo neizvjesna.
- Drugi stup bi za one koji su 2002., kada je uveden, imali manje od 40 godina trebalo pojacati. Onima koji su tada imali više od 40 godina treba omoguciti dobrovoljni izlazak iz njega. Te bi njihove uplate dobila država, a takvim bi korisnicima bilo omoguceno da, kad odu u mirovinu, biraju za sebe povoljnije pravo.
- Preporucujete li uplacivanje u treci mirovinski stup?
- Uvijek je preporucljivo uplacivati u mirovinske fondove, kao i u police životnog osiguranja s rentnom klauzulom, samo je šteta što država više na to ne daje olakšice. Zasad je treci stup kvalificiran kao sustav malog dosega, jer malo ce ljudi po toj osnovi dobivati mirovinu. Kroz kolektivno pregovaranje bi trebalo promovirati takva izdvajanja. Tako bi poslodavac pokazao brigu za buducnost svojih zaposlenika, a ta mu izdvajanja donose i poreznu olakšicu.