Ministar pravosuđa Orsat Miljenić posljednjih je mjeseci u napetim odnosima s Europskom komisijom zbog zakona koji se kolokvijalno zove lex Perković. Na pismo Viviane Reding odgovorio je pet dana nakon postavljenog roka.
- Zašto niste Komisiji odgovorili do 23. kolovoza? Je li to bilo namjerno?
- Nisam službenik Komisije da se meni, kao ministru hrvatske Vlade, mogu postavljati takvi rokovi. Ne smatram se, ni sada niti ubuduće, obvezanim takvim rokovima. Odgovorio sam kad sam smatrao da je potrebno na način na koji sam smatrao da je potrebno.
- Očito je da ćete zakon mijenjati. Čemu onda cijela ova priča zadnja dva mjeseca, ako ćemo na kraju ipak popustiti?
- Iz te su priče proizašle dvije bitne stvari koje se tiču puno šireg područja od samog zakona. A otkad će se zakon primjenjivati, tehnička je stvar.
- Ali ta tehnička stvar postala je politički problem?
- Ne mislim da je postala politički problem. Što se tiče odnosa s Komisijom, pitanje je radi li se o problemu ili samo otvorenom pitanju. Komisija je lani pokrenula 58, a ove godine 40 postupaka protiv različitih država pred Sudom Europske unije u Luxembourgu. U tim slučajevima Sud će odlučivati tko je u pravu, a čak se niti ti slučajevi ne smatraju problemima.
- Ipak, prema riječima povjerenice Reding, riskiramo milijune iz EU fondova, a potencijalno i ulazak u Schengen.
- Kad se radi o sankcijama, u članku 39. našeg pristupnog ugovora, koji se spominje u tom kontekstu, piše da treba doći do ozbiljnog kršenja pravne stečevine. Postoji primjer dviju zemalja koje su godinama bile u istoj pravnoj situaciji kao i Hrvatska. Jedna od njih je još uvijek u toj situaciji, a ne sjećam se da je bilo sankcija… Mi cijeli sustav europskog uhidbenog naloga primjenjujemo, samo smo vremensko ograničenje uveli izvan roka, ali postupili smo na sličan način kao pet drugih zemalja koje nisu u prekršaju. Ovdje se radi o jednakosti građana. Pet zemalja EU neće izručiti svoje državljane ako je djelo počinjeno prije 2002. Druge zemlje, uključujući i Hrvatsku ako promijenimo zakon, moraju izručiti svog državljanina za istu stvar. Mislim da to nije jedinstven pristup i uvjeren sam da se to mora promijeniti.
- Jeste li u kontaktu s gospođom Pusić, razgovarate li i o ovom problemu?
- U kontaktu smo, razgovaramo o svim problemima, pa i o ovom. No, podsjećam vas, kad smo branili zakon u Saboru, jasno sam rekao da postoji dvojba možemo li tu odredbu primijeniti ili ne i da je to isključivo pravno pitanje. Druga je stvar jesmo li mogli to tražiti tijekom pregovora. Jesmo, ali to nismo učinili. To je bio propust u pregovorima. Sad mislimo da je vrijedno boriti se za to, a Komisija ima svoje mišljenje.
- Navodno ste vi htjeli povući zakon kad ste otkrili da to nije u skladu s pravnom stečevinom?
- Vukli smo i vučemo poteze za koje smatramo da su najbolji i najkorisniji. Ali, ponavljam, mislim da iz ovog proizlaze dva šira društvena pitanja. Prvo, moramo shvatiti da smo nakon 1. srpnja ravnopravna zemlja i moramo izgubiti taj mentalitet da, kad nam netko sa strane kaže "skoči", samo pitamo "koliko visoko". To ova Vlada mijenja. Neki koji nas sad prozivaju, upravo su tako postupali. Drugo je pitanje određenja prema našoj prošlosti. Postoje zločini, političke likvidacije, a postoji i problem zastare. Tragedija je da se naša generacija mora time baviti. Imamo 22 godine svoju zemlju, a nismo napravili ništa po tom pitanju. Pustili smo da to sve zastarijeva, ugurali pod tepih. (Razgovarali I. FRLAN i D. RADALJAC/NL)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU