U razvoju događaja oko slučaja zabrane korištenja naziva istarskog terana u Europskoj uniji zbog slovenskih pretenzija na isključivo pravo korištenja naziva teran, posljednjih mjeseci bilježimo novost koja pokazuje da se službena hrvatska politika, kroz praksu nadležnih upravnih tijela, neočekivano odlučila povinovati slovenskoj tvrdnji da teran u Istri i Hrvatskoj ne može postojati. Naime, već nekoliko mjeseci državni Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo istarskim vinarima ne izdaje rješenja kojima se u inače redovnom upravnom postupku dozvoljava puštanje u promet vina s nazivom teran, već u rješenjima navodi nazive poput "vino", "crno vino", "stolno vino" ili slično.
Jasno je da se takvim nominalnim degradiranjem terana u neko bezimeno i općenito vino istarski teran obezvređuje, a njegovi proizvođači izlažu sasvim prebrojivoj materijalnoj šteti, ali još više moralnoj šteti jer ostaju prikraćeni za jedan važan detalj iz vlastite baštine, povijesti i identiteta.
"Tiha diplomacija"?
O službenim i pravnim aspektima slučaja istarskog terana komunikacija novinara s nadležnim tijelima, od Ministarstva poljoprivrede pa do pojedinih njegovih službi, prilično je teška, spora i netransparentna. Hrvatska je politika proklamirala da se za istarski teran bori "tihom diplomacijom", no nažalost ta se "tiha diplomacija" proširuje i na zadovoljenje zahtjeva javnosti za egzaktnim dokumentiranim informacijama koje onda umjesto diplomacije postaju grubi i neobjašnjivi "silenzio stampa". Evo jednog sasvim konkretnog primjera.
Od službe za odnose s javnošću Ministarstva poljoprivrede pismeno smo zatražili, konkretne informacije o podnijetim zahtjevima istarskih vinara za puštanje u promet vina s nazivom "teran", o izdanim rješenjima na osnovu tih zahtjeva u kojima se naziv "teran" zamjenjuje drugim nazivima, o pravnoj osnovi za zamjenu naziva "teran" drugim nazivima u izdanim rješenjima, i o statusu pojma "teran" u drugim propisima u kojima se on još uvijek spominje. Ta su pitanja prvi put poslana krajem svibnja, prije mjesec dana ponovno, a odgovori su nakon više podsjećanja stigli tek nedavno. I nisu zadovoljavajući, jer se u njima navode samo podaci o količinama.
Iz odgovora Ministarstva poljoprivrede proizlazi da je tijekom cijele 2015. godine Zavodu za vinarstvo i vinogradarstvo 105 različitih podnositelja podnijelo ukupno 171 zahtjev za puštanje u promet ukupno 4.841 hektolitara vina s nazivom "teran". Povrh tih zahtjeva za čisti teran, Zavod je iz Istre lani zaprimio još 100 zahtjeva za mješavine odnosno kupaže vina u kojima je sorta teran zastupljena s više od 85 posto, i još 71 zahtjev za vina u kojima je sorta teran zastupljena s manje od 85 posto.
U prvih šest mjeseci ove godine Zavod je iz Istre zaprimio ukupno 155 zahtjeva, od 100 različitih podnositelja, za puštanje u promet ukupno 4.310 hektolitara terana, uz još 93 zahtjeva za kupaže s više od 85 posto terana, i 62 zahtjeva za kupaže s manje od 85 posto terana.
Umjesto odgovora na pitanje koji je naziv odobren podnositeljima zahtjeva za naziv "teran", dobivamo odgovor o kvalitativnoj strukturi izdanih rješenja. Tako je lani od ukupno 4.841 hektolitar terana iz podnijetih zahtjeva dozvoljeno da se 402 hl označe kao vrhunsko vino; 205 hl kao vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i zaštićenom oznakom izvornosti; 41 hl kao kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom; 2.396 hl kao kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i zaštićenom oznakom izvornosti; 24 hl
kao stolno vino bez oznake kontroliranog zemljopisnog podrijetla; 1.502 hl kao vino bez zaštićene oznake izvornosti; i naposljetku 26 hl kao kvalitetno pjenušavo s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom; 240 hl kao pjenušavo vino; i 1,25 hl kao aromatizirano vino.
Za prvu polovicu ove godine od odobrene prodaje 4.310 hektolitara vina za koje su podnositelji zahtjeva tražili odobrenje naziva "teran" izdana su rješenja za 84 hektolitra vrhunskog vina; za 286 hl vrhunskog vina s KZP i ZOI; za 23 hl kvalitetnog vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom; za 2.596 hl kvalitetnog vina s KZP i ZOI; za 1.306,96 hl vina bez zaštićene oznake izvornosti; i za 14 hl vina bez zaštićene oznake izvornosti. (Davor ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU