Čak 37 nastavnika u osnovnim i srednjim školama u Istri početkom ove školske godine proglašeno je tehnološkim viškom u cijelosti ili pak djelomično te se nalaze u evidenciji Ureda državne uprave Istarske županije gdje se zbrinjava stalno zaposleni nastavnički kadar. Uz njih, na Zavodu za zapošljavanje u Istri prijavljena su čak 134 nazaposlena nastavnika, a pitanje je kada će do posla budući da se i u školama krpaju da popune satnicu zaposlenim profesorima.
Zahvaljujući tome što ured u rješavanju tehnoloških viškova komunicira sa svim školama u Istri, u međuvremenu je od sedam učitelja razredne nastave, od kojih su dva u evidenciji od lani, jedna pronašla stalni posao u drugoj školi, četiri su na privremenim zamjenama, a dva i dalje nemaju posao. Učitelji predmetne nastave također su upućeni na zamjene u druge škole ili su u vlastitima raspoređeni na dodatni posao, primjerice izbornu nastavu, ali i dalje je nekima satnica nepotpuna, a time i plaća manja.
Kako bi ostvarila punu normu profesorica psihologije Jasmina Jurcan iz Pule predaje u četiri škole - Strukovnoj, Ekonomskoj, Gimnaziji te Školi za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, koja djeluje na dvjema lokacijama pa ova profesorica nastavu održava na čak pet mjesta!
- Već sam 13 godina profesorica i uvijek sam morala predavati u više škola. Sad, srećom, radim samo u Puli, a prije sam putovala u škole u Rovinj i Marčanu. Bez obzira na to što radim u toliko škola, već sam u nekoliko navrata bila proglašena tehnološkim viškom. Stalno nam se mijenjaju programi, izbacuju se neki predmeti, mijenjaju nam satnicu, tako da svako ljeto iščekujem što će biti. Živim u neizvjesnosti. Već znam da ću iduće godine biti tehnološki višak u Školi za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu jer jedno od zanimanja gubi psihologiju i tamo ću ostati bez dva školska sata i time bez pune norme, kazala je.
- Za svaki se sat moramo pripremati, a kad radiš na četiri škole, onda si doslovno od jutra do mraka vezan za školu. Raspored je vrlo teško uskladiti, posebice zato što od četiri škole tri rade u dvije smjene, pa se dešava da i po tri puta dnevno odlazim u škole, a kad su sjednice i razredna vijeća, zauzeta sam do kasno navečer, objašnjava. S dvoje male djece - jedno vrtićke, a drugo osnovnoškolske dobi - pravo je čudo kako ova nastavnica uspijeva uklopiti svoje obiteljske obaveze s onim poslovnim.
Tjedno zbog posla profesor informatike Goran Kadić prevali do 600 kilometara. Živi u Červaru kraj Poreča, a kako bi ostvario punu normu radi u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu te u Strukovnoj školi u Puli.
- U autu provodim dva do tri sata dnevno, ovisno o gužvi. Ustajem u šest ujutro, vodim djecu u vrtić, pa se onda vozim u Pazin ili u Pulu, a najgori mi je četvrtak kada imam nastavu u obje škole. Tada sam cijeli dan na putu i više provedem vremena u autu nego u učionici, kaže Kadić. U pazinskoj je školi na neodređeno vrijeme zaposlen samo na pola satnice, pa je po ostalih 11 sati morao do Pule gdje je prvo radio u Medicinskoj, a sad u Strukovnoj školi. "Do sada su mi se troškovi prijevoza refundirali, ali ako nam smanje ovu naknadu, ne znam kako ćemo mi nastavnici putnici", kaže Kadić te dodaje da je posebno teško onima koji nisu stambeno zbrinuti.
- Plaća nastavnika je pet do šest tisuća kuna, a na kredit mi ide 2.000 kuna, tu su djeca koja trebaju svoje, pa se uz posao u školi moram snalaziti i na druge načine, instrukcijama, iznajmljivanjem tijekom sezone..., napominje Kadić. (Piše Maša JERIN)