U Muzeju grada Rovinja svečano je otvorena samostalna izložba slika "Bez naočala" zagrebačkog autora Borisa Bućana, a koju likovna publika može razgledati do konca godine.
Na slikama, nastalim tijekom prošle godine, vide se prizori iz slikareve svakodnevnice i okoline - od zraka sunca, hotela Eden, do Mrežnice, pijeska, ruža, reklamnih panoa ili aerodroma u Zürichu. Svakodnevni su to prizori i običnom promatraču, no Bućanu su bili inspirativni te njima doslovce priča jednu novu i svoju priču. Tako primjerice, Mrežnica postaje mjestom gdje pas pije vodu, stanište pataka ili pak strujnih vodovoda iznad rijeke. "Hotel Eden", toliko prepoznatljiv po svom zelenilu raskošnom bojom i prikazom oduševljava, dok slika "Ljudi iz sjene na bolnici Goljak" budi emocije, a one poput "Fašizma u Zagrebu" ili "Ograda", pobuđuju zebnju i nesigurnost.
Motivi iz svakodnevice
- Oblici kojima nas Bućan preplavljuju u svojim slikama, nisu na prvi pogled apstraktni. Nalazimo motive iz svakodnevnice, pejzaže, figure" naslikano sve što gledanjem vidi. Međutim, ta figuracija proizlazi kao tek početno stanje slike, stanje koje relativizira ljepotu i banalnost do apsurdnih granica teatralnosti. Sljedeći korak je onaj profinjeni i na prvi pogled teško dokučiv, jer to je ono što umjetnik vidi kroz svoj unutarnju razgovor sa samim sobom. Izbor između više mogućnosti koje se stvaraju u njegovoj unutarnjoj, duševnoj komunikaciji, rekao je na otvaranju izložbe "Bez naočala" viši kustos Muzeja Dario Sošić.
O tome kako Bućanove slike, djeluju na promatrača i koja snaga iz njih izbija, jasno je i to uzvikom u publici izrekao autorov kolega po kistu - Bruno Mascarelli, nazvavši ovu izložbu -zemljotresom!
Animacija dvosmislenog
- Obostrano se promatranje pretvara u animaciju dvosmislenog. S jedne je strane ono što promatrač vidi na prvi pogled, a s druge se strane Bućanova imaginacija nameće iz slikarske geste i crtačke arabeske. Minimalističke, ali i barokno maksimalne slike otvaraju se pred očima promatrača uz pomoć velikog raspona raskošnih čistih boja. Ekspresivni naboj veselja kroz ikonografiju humora i ironije umjetnik nameće lakoćom izvedbe jednostavnih struktura i čistih formi, kaže Sošić, dodavši i da se slike gledaju onako kako su i stvarane - u trenutku, bezobzirne i sirove, bez naočala, samo umom. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)