Prošlotjedno ubojstvo petogodišnjeg Samuela, kojeg je ubio otac Mauro Pinzan u kuci u Vodnjanu, osim što je šokiralo gotovo cijelu Hrvatsku, pokrenulo je cijeli niz dogadaja i propitivanja je li se tragedija mogla sprijeciti te, ako je, tko je kriv što se ipak dogodila.
Jesu li zakazale institucije države, pocevši od Centra za socijalnu skrb, koji je sudjelovao u brakorazvodnoj parnici Maura i njegove supruge, preko suda gdje je brak razvrgnut i gdje je odluceno o zajednickom skrbništvu nad njihovim sinom pa do lijecnika psihijatara pulske Opce bolnice gdje je u rujnu bio hospitaliziran zbog problema s ovisnošcu.
Reagiralo je i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi uputivši inspekciju u pulski Centar za socijalni rad, te iniciralo formiranje tima iz ostalih resora da bi se utvrdilo je li neka karika i koja u lancu involviranih u cijeli slucaj ipak puknula.
Hoce li se išta promijeniti u sustavu nakon tragicnog dogadaja u Vodnjanu, tek ce se vidjeti. Prisjetimo li se nekoliko tragicnih ubojstava djece u obiteljima koja su zgrozila istarsku javnost posljednjih nekoliko godina, sadašnja velika zabrinutost u društvu mogla bi biti kratkoga daha.
Naime, da se nešto pokrenulo nabolje od 2007. godine, kada je Damir Voškion pocinio masakr u kuci u Puli ubivši oca, brata, bratovu suprugu i njihovo dvoje djece, možda dvije godine kasnije Roberto Percan u kuci u Raklju ne bi ubio suprugu i sina, a lani ?uro ?uric svoga sina u Rovinju, pa ni Mauro Samuela. Iako je svaki od ovih slucajeva poseban, postoje i neke slicnosti.
- Uz postojecu patologiju, trenutno je u društvu klima takva da sve izgleda beznadno, pa to dodatno potencira stanje vec ionako uzdrmanog pojedinca. Ljudi svakodnevno gube posao, nemaju novca za hranu i obitelj, osjecaju se beznadno i bespomocno, a sve to može dodatno utjecati na ljude koji vec jesu uzdrmani, bolesni. Sve te obiteljske tragedije, ne samo u Istri, van su svake pameti i naravno da ih se ne može staviti u taj kontekst.
Nitko ne može predvidjeti kada ce se tako nešto dogoditi. U tom crnilu u kojem živimo, u društvu u kojem ne vladaju nikakva pravila i nema nikakvog reda, nema uzroka i posljedica, duboko poremeceni pojedinci, a u ovim slucajevima upravo je o takvima rijec, mogu reagirati upravo na tako stravican nacin, veli Aleksandra Stevanovic klinicka je psihologinja u rijeckom KBC-u te asistentica na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu pri rijeckom Medicinskom fakultetu. (Piše Silva BODLAJ IVAŠIC)
CIJELI TEKST U PRILOGU NEDJELJA PLUS TISKANOG IZDANJA