Užitak je razgovarati s docenticom dr. sc. Marijom Mogorović Crljenko, pulskom povjesničarkom koja je nedavno predstavila svoje novo znanstveno djelo "Druga strana braka", čiji je podnaslov 'Nasilje i ilegitimnost u (izvan)bračnim vezama na području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća'. To je djelo temeljeno na višegodišnjem istraživanju dosad slabo proučavanog gradiva Biskupijskog arhiva u Poreču, čime je ova 37-godišnja autorica produbila bazični znanstven interes za položaj žena u povijesti Istre.
- Čitanjem Vaše knjige više nego jasno uočava se da se od 16. i 17. stoljeća do danas suštinski nije ništa promijenilo u muško-ženskim odnosima, patrijarhalnosti, dominaciji muškaraca u poslovnim odnosima sve do nasilja nad ženama, neovisno o različitim društvenim okolnostima danas i prije 400 godina. Nije li to poražavajuće?
- Nekad je bilo parova koji su sasvim dobro funkcionirali i onih koji nikako nisu funkcionirali. Rekla bih da je to ljudska osobina koja nema nužno veze s patrijarhalnošću. Tu se više radi o ljudskoj prirodi. U određenim brakovima od prije 400, pa i 500 godina, vi točno možete vidjeti da su i žene imale itekako i svoje mjesto, ponekad i glavnu riječ. Muževi su ih poštivali, tražili njihovo mišljenje. Ponekad zato jer su morali, ponekad zato jer su htjeli, dok su neki, primjerice u braku na istarski način, ženama posebno naglašavali što će im ostaviti da im žena ne bi bila zakinuta, posebice ukoliko se radilo o drugom braku, pa da ne bi djeca iz prvog braka negirala nešto ženi iz drugog braka. Bilo je i dobrih odnosa.
- Brak na istarski način nije opis nego pravna definicija.
- U gospodarskom smislu, brak na istarski način podrazumijeva brak ravnopravnih partnera. To znači da muž i žena ulaze u brak s određenom imovinom. Zna se točno čija je imovina tijekom braka. Zanimljivo je da čak ni muž nije mogao slobodno raspolagati imovinom koju je dobio od svojih roditelja, nego je za kupoprodaju, da bi bila valjana, bila nužna suglasnost žene.
- Čini se da je brak na istarski način bio liberalan?
- Ovisi o gledištu. Rekla bih da je bio odraz potreba. Istra je većinom bila siromašna, većina pučanstva. Naravno, nailazimo u izvorima i na izrazito bogate ljude koji su također mogli sklopiti brak na istarski, a češće na mletački način, gdje je žena bila vlasnicom tri dara: miraza, uzmirazja i basadega, te po muževljevoj smrti, za razliku od braka na istarski način, dobivala ta tri dara, ali ne bi imala prava na ostalu muževu imovinu.
- Razdoblje koje ste istraživali, prvu polovicu 17. stoljeća, bilo je vrlo turbulentno - ratovi (uskočki), kuga, naseljavanje zbog zbjegova pred prodiranjem Osmanlija. Koliko je to utjecalo na položaj žena?
- Većinom se ruralno, slavensko stanovništvo međusobno vjenčavalo. Rjeđe su situacije bile da se netko od ruralnog slavenskog, hrvatskog stanovništva vjenčao s romanskom građankom. Matične knjige, pak, pokazuju također da su ondašnji ljudi bili itekako mobilni; nije se sve događalo unutar mjesta ili unutar dva-tri mjesta. Itekako su šetali, bilo ih je iz svih krajeva.
- Kakvo je danas društvo u odnosu na ono prije četiri stoljeća?
- I današnje je društvo u biti patrijarhalno, s tom razlikom da je u ondašnjem društvu javno bilo priznato i izgovarano da je žena slabija i nesavršenija od muškarca, dok danas velika većina i dalje to misli, ali ne izgovara! Danas je društvo licemjernije. Također, većina danas kućni posao i ne smatra poslom, dok su žene ravnopravne da mogu sudjelovati na poslovnom tržištu. (Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U PRILOGU ZOOM