Nasilje među učenicima postalo je vrlo ozbiljan problem. Koliko je uzelo maha najbolje govore učenici sami koji tome svjedoče iz godine u godinu. I dok su dečki, gotovo u pravilu, spremni za fizičke obračune, izgleda da izmjenjivanje udaraca i čupanje kose nije strano niti djevojkama. No, one posežu i za puno suptilnijim metodama ogovaranja, blačenja i izoliranja "neprijateljica".
Grupa uzme "na zub"
U pulskim srednjim školama nasilje je često. Štoviše, prema izjavama pojedinih učenika s kojima smo razgovarali, događa se barem dvaput do triput mjesečno tijekom školske godine. Najčešći oblici nasilja su verbalni, ali nisu izuzeci niti fizička ozljeđivanja i maltretiranja.
- Grupa učenika prije tjedan dana uzela je "na zub" djevojku iz razreda te bez razloga razglasila po školi da ima uši pa ju je cijela škola izbjegavala, ispričala nam je tako grupica učenika. Dodaju da je to tek jedan i to recentni primjer, no niti fizičko nasilje među djevojkama nije rijetkost, pa su tako, kažu, bili svjedoci nekoliko tučnjava između svojih školskih kolegica koje su završile s modricama pod okom, ogrebotinama na licu i vratu. I naravno još dubljim ranama na duši koje se izvana i ne vide.
Na pitanje što poduzimaju da bi to spriječili, kažu nam da, na žalost, ne mogu puno utjecati na nasilje među svojim kolegama jer se ono dogovara unutar određene grupe učenika, a najčešće se dešava u vrijeme malog i velikog odmora u zabačenim dijelovima škole.
- Na žalost, nasilja je u školi sve više, usprkos naporima profesora i ravnatelja koji pokušavaju riješiti taj problem. Najčešće se to nasilje među nama učenicima otkriva tako da se ozljeđeni ili maltretirani učenik obrati učitelju ili ravnateljici, ali i uz pomoć kamera koje su postavljene na hodnicima pojedinih škola, kažu naši sugovornici i dodaju da bi i sami voljeli da je toga manje, jer ni njima nije ugodno dolaziti u školu u takvom okruženju, a često se i sami susreću sa strahom i prijetnjama koje im upućuju uglavnom uvijek isti i poznati školski nasilnici. Kako tome stati na kraj zapravo i ne znaju, osim što uglavnom uvijek nagovaraju svoje školske kolege da razmirice rješavaju razgovorom.
Lubenica bez koštica
Upravo su o vršnjačkom nasilju nedavno govorili i stručnjaci raznih profila i zaključili kako je prevencija učinkovitija kada sve nadležne institucije i subjekti koji se bave djecom i zaštitom dječjih prava surađuju. Psihologinja Vanja Prvulović govorila je o problemu nasilju među mladima kroz zanimljivu priču o lubenici bez koštica.
- Nekad se u djetinjstvu uživalo u ogromnim slasnim kriškama lubenice, pritom zamazujući cijelo lice, a sve praćeno smiješkom i kroz igru tko će ih dalje ispljunuti, da li ih pojesti ili ne i slično. U današnje, moderno vrijeme kada vlada moto "brže, više, jače, odmah i sad", izumljene su i lubenice bez koštica, već izrezane, zapakirane i očišćene. A s košticama je nestala i zabava, nestale su tako i one ključne vrijednosti, te je danas veliki problem kako naučiti djecu da je potreban trud, vrijeme, strpljenje i preciznost, budući da sve dobivamo servirano, istaknula je Prvulović i dodala da u Hrvatskoj jedan od oblika nasilja svakodnevno doživljava 27 posto djece. Premda češće nasilje daju i primaju dječaci, kod djevojčica je prisutnije ono indirektno, dakle podmuklo, verbalno, prikriveno nasilje. Vrlo malo se djece, tek 11 posto, zbog ovog problema obraća nastavnicima, koji bi trebali biti prva linija obrane, a čak 14 posto djece o tome ne govori nikome. Također, sve je prisutnije ekonomsko nasilje, krađe i iznuđivanje novaca, rekla je Prvulović.
Damjan Bistričić, ravnatelj pulskog Doma za odgoj djece i mladeži, govorio je o produženom stručnom postupku u školama, čiji je i autor. Projekt se, kaže, provodi s ciljem prevencije nasilja djece i mladeži, a u suradnji s Gradom Pulom, u mjesnim odborima, oformili su mobilni tim kojeg čine socijalni radnik, psiholog i socijalni pedagog, koji nastoje utjecati na izvor nasilja, prvenstveno obitelj.
- Priča o poremećaju počinje rođenjem djeteta jer je uzročnik upravo nestabilna obitelj ili negativna okolina u kojoj dijete odrasta i tek formira svoju svijest. Upija sve negativne utjecaje nasilja, što je kasnije vrlo teško trajno izliječiti, no moguće ih je ublažiti. Smisao produženog stručnog postupka je rad s rizičnom skupinom djece, a ne s onima kod kojih je već utvrđen neki oblik poremećaja. Radeći s njima nastojimo da se ti poremećaji ne pretvore u agresivno ponašanje, trajne poremećaje koje je kasnije puno teže kontrolirati, istaknuo je Bistričić i dodao da je, s obzirom na evidentan porast poremećaja uključujući i vršnjačko nasilje, tendencija da se u produženi stručni postupak koji se zasad provodi u školama Centar, Šijana i Veli Vrh uključuju djeca u nižim razredima. (Sanda ROJNIĆ SINKOVIĆ i Nera SOFTIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU