Međunarodna Noć kazališta u pulskom je Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula obilježena s dvije predstave, jednom dobro znanom "Rinimo ga naprid" i praizvedbom "Naše Antigone" na tekst Lucije Brkić u izvedbi sedme grupe Dramskog studija INK-a.
Orkansko nevrijeme nije spriječilo publiku da dođe uživati u predstavama. Da bi vidjeli "Našu Antigonu" valjalo se popeti na peti kat kazališne zgrade, u mali prostor gdje su mlade glumice i glumci predstavili Sofoklovu "Antigonu" u novom čitanju, nećemo reći svjetlu, jer nekog simboličkog svjetla u predstavi baš i nema.
Brkić se u svojoj predstavi dotiče ovog klasičnog djela te je priču prebacila iz povijesti u budućnost u kojoj traju ratovi, a mjesto zbivanja je ženski internat gdje dio učenica priprema pobunu protiv ravnateljice i njene diktature tako što će izvesti "Antigonu" s radnjom smještenom u nacističku Njemačku.
Ideja je to najbolje učenice, maturantice An(Tee), a za predstavu ubrzo doznaje i šokirana ravnateljica Klara koja predstavu zabranjuje, no iako može zabraniti predstavu ne može spriječiti pobunu koja eskalira do te mjere da se protiv ravnateljice okreće i njena kćerka Helena, a svoje stavove preispitat će i do tada ravnateljici vjerna odgajateljica Tereza.
No, niti ravnateljica se ne misli predati. Ponudit će An(Tei) ponudu koju neće moći odbiti... Zapravo, objektivno govoreći, hoće moći, ali ako se pažljivo prati predstava, već prva scena, prije prvih replika u kojoj ravnateljica i vođa pobune promatraju jedno drugo kao odraz u ogledalu, daje naslutiti da bi se njihov sukob mogao rasplesti.
I Klara, koja internatom vlada čvrstom rukom, željela je nekad promijeniti svijet, a njenu buntovničku vatru zamijenilo je iskustvo, hladna proračunatost i sposobnost manipulacije što će sada vješto iskoristiti.
S druge strane, protagonistica predstave morat će puno toga staviti na vagu i sukobit se s najboljom prijateljicom Dorom koja će se u jednom trenutku nametnuti kao ključni lik cijele priče. Unatoč svom revolucionarnom buntovništvu i činjenici da javno izjavljuje da je nije briga za posljedice svog čina, a što uključuje i izbacivanje iz škole, An(Tea) se boji, no na koncu nastavlja s pobunom.
"Naša Antigona" govori o buntu, ali s jedne cinične, racionalne strane. Na kraju priče ostat će jedan, mogli bismo reći neočekivani glas razuma, ali to će biti glas vapijućeg čvrsto obuzdan iza zidova jedne dobro čuvane ustanove. Fašizam protiv kojeg se protagonistica na početku bori dobit će neočekivano novo lice, a ironija će biti pojačana i maskama Guya Fawkesa koje ovdje baš i ne predstavljaju ono što inače predstavljaju.
Lucija Brkić kao autorica teksta napravila je odličan posao uz pomoć mentora Aleksandra Bančića i Ane Rumak, s tim da Brkić tumači i glavnu ulogu. Poruka priče je iznimno jasna, a njen lik u predstavi uvjerljivo prolazi kroz sve faze preispitavanja i djelovanja koje može promijeniti jedan okoštali sustav. Sjajan posao napravila je Nora Čulić Matošić, iznimno uvjerljiva u ulozi hladne i proračunate ravnateljice koja će u jednom bljesku isto tako efektno prikazati svoju zaboravljenu ljudsku stranu.
I ostatak ekipe napravio je jako dobar posao - Michelle Salome Kursar kao Dora, Jana Fočak kao Tereza, Sanela Hasanbegović kao Helena, Nikola Dubroja kao Damir, a tu su i Anastasia Garić, Matija Milošev, Lara Martinčević i Leonarda Sep. (M. RADIĆ; Snimio M. ANGELINI)