Naići na napola konzumiranu hranu iz fast fooda pored ljudskih fekalija nije najgore što smo zatekli u nedavnom obilasku napuštene nove zgrade Istragradnje na adresi Marka Marulića 3 u Puli. Još nas je više šokiralo što si je netko prostoriju za spremačice uredio u spavaću sobu, a pored uredno nabacanih starih tenisica i odjeće, posložene na kup, napravio je kup od - iskorištenih medicinskih šprica! Nažalost, nije to bio jedina takva hrpa šprica, jer smo već u idućoj prostoriji zatekli drugu.
Blizu "uređene" spavaonice nalazi se deponij skupljenih boca. Zid sobe ukrašen je posterom Hajduka i kalendarom s fotografijama obnaženih djevojka. Ima tu svačega. Rastegnuta žica na kojoj se suši roba, razbacane karte za briškulu i trešete, stara Nokia i punjač, šampon, losion, voda, sat, keksi, dječja posteljina i puno bombona. Bilo nam je nevjerojatno u takvom kaosu vidjeti metlu i škovaceru te knjigu "Smrtno zaljubljena" autorice Federice Bosco.
Viđeno nam je bilo dovoljno da zaključimo da se svega dva metara od zgrade Croatia osiguranja i 10-ak metara od trgovine BMW-a krije narkomansko leglo. Na svu sreću tijekom naše posjete te napuštene nove i nikad dovršene zgrade Istragradnje nikoga nismo zatekli i možemo samo pretpostavljati kako bi stanar prihvatio naš ulazak i fotografiranje "njegovog" životnog prostora.
Ovo što smo zatekli baca sjenu na sve što prosječan promatrač vidi kada prolazi pored te zgrade jednosmjernom Marulićevom ili kada parkira auto u ulici Marsovo polje. Naime, do sada smo ovu zgradu pamtili po razbijenim staklima, neuređenom okolišu, zarasloj vegetaciji i velikom "bazenu", pokraj zgrade, koje je leglo komaraca. Možemo samo pretpostaviti kako se mogu osjećati stanari obližnjih zgrada kada navečer komarci nabruje u potrazi za krvlju. I je li itko toliko hrabar prolaziti ovuda u kasne noćne sate?
Još je spornije što je svega sto metara od tog legla sjedište Policijske uprave istarske. Stoga smo nadležne u PU istarskoj upitali jesu li išta primijetili ili zaprimili kakvu prijavu, i kada, zbog krađe i oštećenja zgrade u Marulićenoj ulici 3, što su poduzeli po toj prijavi, tko je nadležan za bespravno useljenu osobu. "U skorije vrijeme policija nije zaprimila prijave vezane za počinjenje kaznenih djela vezano za objekt u Marulićevoj 3. Osim toga, nemamo saznanja o tome tko je vlasnik ni tko upravlja zgradom na toj adresi", piše u pismenom odgovoru pulske policije.
Najgora je situacija u prizemlju sjevernog djela zgrade, dok ostatak i nije tako strašan. Zapravo, prašnjave, devastirane, išarane prostore pune boca, stakla, opušaka i stare robe mogu se pronaći u gotovo svakoj napuštenoj zgradi ili kući, ali ono što ovu zgradu izdvaja od ostalih napuštenih je možda iznenađujuće velika količina ljudskih govana - na svakom katu, u gotovo svakoj prostoriji, a ponegdje u tolikim količinama da se pitate koliko tu ljudi obavlja nuždu! Nove wc školjke odavno su napunjene. Sada u njima ima svačega, od pivskih boca do kruha, papira i puno prljave vode. Jedino dobro je što u zgradi nismo našli niti jednog glodavca, ali moramo priznati da pola zgrade nismo ni vidjeli. Podrum je bio previše mračan, dok su južna i istočna strana zgrade zazidane i do nje se ne može doći. No, kada smo se popeli na vrh zgrade i pogledali nedostupne terase s druge strane uočili smo da netko živi i u tom zazidanom djelu.
Sugovornici na ulici s kojima smo razgovarali nisu imali nikakvih saznanja što je unutra zgrade, a svi su znali da su se godinama iz te zgrade odvozili kablovi koji su vjerojatno prodavani na otpadu. Kada se na koncu upitamo tko je kriv za nastalo stanje teško da možemo naći samo jednog krivca. Možda je Erste banci, kao financijeru ove gradnje, bilo isplativije da se zgrada dovrši i proda nego da se ovako devastira. A možda su preveliki građevinski apetiti obitelji Potočki, koja je bila vlasnik Istragradnje, doveli do toga da je upravo u sjedištu te propale tvrtke Pula dobila simbol firmi u stečaju. (P. GREGOROVIĆ)