Ova zima pokazala je da je pitanje azila ili organiziranog skloništa za životinje itekako važno i aktualno, a u Puli ono nikako da se realizira. Dosad je tako Grad odlučio dati zemljište na području Velog Vrha za otvaranje azila udruzi Ruka šapi, potom se pokazalo da treba ići i u izmjenu prostornih planova, što je na Gradskom vijeću i učinjeno, ali dalje od toga priča se nije puno pomakla.
Spas od eutanazije nakon 60 dana
Životinje i dalje ovise o vremenu i nemalom novcu volontera i donatora. Napuštenih životinja, pa stoga i neodgovornih vlasnika, sve je više i situacija lagano izmiče kontroli. Psi se čuvaju po stanovima i kućama, dvorištima i boksovima, sve kako bi izbjegli nemilu sudbinu, odnosno eutanaziju, nakon isteka 60 dana u pulskom skloništu na Kaštijunu, dok su druga "no-kill" skloništa odavno puna. Stoga smo nadležne u Gradu upitali kada i kako misle riješiti ovaj problem.
"Upravo u cilju što brže realizacije izgradnje azila za životinje Grad Pula zajedno s Istarskom županijom, preuzeo je na sebe obvezu izrade i financiranja cjelokupne dokumentacije za izgradnju skloništa za životinje s potrebnim pratećim sadržajima, na zemljištu koje je udruzi Ruka Šapi 2013. godine dano na uporabu na rok od 10 godina za izgradnju skloništa za životinje", kažu nam nadležni iz Grada.
Ističu da su Grad Pula i Istarska županija na taj način pokazali veliki senzibilitet i spremnost da se pitanje azila za životinje što prije pomakne s mrtve točke. "Potrebno je navesti da Grad Pula, osim što zakonski ispunjava obveze i ima sklopljen ugovor o pružanju usluge skloništa za životinje s Veterinarskom ambulantom Pula, u skladu s proračunskim mogućnostima, maksimalno podržava rad Udruge za zaštitu životnija Ruka šapi i Snoopy koje ulažu nemjerljiv trud za pomoć napuštenim životinjama. Naime, za financijsku potporu u radu udruga za zaštitu životinja, kao i ostalim udrugama i neprofitnim organizacijama civilnog društva,
Grad Pula raspisuje javni poziv za financiranje programa, projekata, manifestacija i drugih aktivnosti od interesa za opće dobro koje provode udruge na području Grada Pule", piše u odgovoru Grada Pule.
Trebaju deke, kućice, kaputići
Iz Istarske županije dobili smo odgovor da su oni "sufinancirali projektnu dokumentaciju za azil s 50.000 kuna, a izradila ju je tvrtka Tranzena d.o.o. iz Pule." A kako smo naknadno doznali, trenutno su u fazi izrade glavnog projekta za ishodovanje građevinske dozvole.
Dakle, svega po malo, a u konačnici - ništa konkretno! No, u pulskom skloništu udruge Snoopy na Kaštijunu vrlo je živo. Na svojoj skrbi imaju 80-ak pasa, iako nisu svi u skloništu, već je jedan dobar dio njih po stanovima i kućama volontera. Upravo tako funkcionira i udruga Ruka šapi čiji su štićenici također u privatnom smještaju, njih još 80, a volonteri, osim što brinu o svakodnevnom hranjenu i higijeni, nastoje ih svim silama i udomiti. Kako saznajemo, to nije niti jednostavno,
niti lako, jer jednog udome, tri nova im se pojave. Samo u mjesec i pol dana u Snoopyju su na skrb primili čak 30-ak štenaca, a u Ruci šapi još toliko. I kao da im nije dosta što jure po raznim zakutcima gradova i sela i skupljaju pse, još ih ljudi zovu i telefonski jer "da su čuli da oni skupljaju breke"?!
Mali psi moraju biti izolirani da se ne razbole, njima je potrebna dodatna njega i hrana da bi se ojačali, a sve to traži i vrijeme i novac, kao i predanost volontera.
- Naravno da je svega premalo. Treba nam i hrana za štence, treba nam i još volontera, a sada tijekom zime, dobro bi nam došle i kućice, ili neki drveni sanduci ili stari ormari koje bi mogli preurediti u skloništa, potom deke i prekrivači, dok smo slamu dobili od farme koza Miho i od donatora iz Režanci. Ako netko ima kaputiće za pse srednje veličine, dobro bi nam došli jer imamo još kratkodlakih pasa i njima je zima. Zahvaljujući ljudima iz cijele Istre, kada je bilo najhladnije, uspjeli smo dobiti vrijednu donaciju, ali nam se broj pasa svakodnevno povećava pa mi stalno trebamo i deka i kućica, svega, kažu nam predsjednica i potpredsjednica udruge Snoopy Dijana Bekić i Kristina Milovan.
U mjesec dana 60 štenaca
Na pitanje bi li azil riješio probleme, kažu da je prije svega potrebno promijeniti mentalitet ljudi koji moraju početi razmišljati o sterilizaciji i kastraciji pasa, ali i obvezi zbrinjavanja štenaca, a druga karika po važnosti su i veterinari. Na žalost, kako nam kažu i volonteri drugih udruga, kao i osobe koje se trude u samostalnoj režiji pomoći udomljavati pse po Hrvatskoj i u inozemstvo, problem je što su ljudi neodgovorni, što na spomen kastracije i sterilizacije svi kažu da to nije humano, a potom im je "humano" ostaviti pet, šest štenaca u masliniku ili negdje pored kontejnera, u šumi, pored ceste? Tako je nedavno šest štenaca nađeno u masliniku u Premanturi, sedam je nađeno uz cestu napola smrznuto, šest je vlasnik donio u Veterinarsku stanicu jer ih nije želio. Priče su sve redom iste i sve redom okrutne. Mali psići, imaju li sreće da se ne razbole i uginu, ostaju na skrbi raznih volontera. Ukoliko se ne udome, neki ostaju u svojim boksovima do kraja svojih
tužnih života, ali barem žive jer im u skloništu Veterinarske stanice vrijeme ističe u 60 dana.
Azil, bez ciljane edukacije i strožih primjena zakonskih propisa, neće donijeti značajnija poboljšanja. Kako kažu naši sugovornici, u našim je zakonima sve lijepo propisano, ali to nitko ne provodi i onda je sve uzalud. No, korak po korak možda i naša mala sredina jednom doživi taj skok u vrijeme civiliziranog društva gdje će neodgovorni pojedinci biti sankcionirani, a briga o napuštenim psima regulirana i organizirana. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio: M. MIJOŠEK))
