Nakon što je u Puli koncem prošlog tjedna ACI, postavivši stupice, prisvojio 13 parkirnih mjesta na rivi jucer je u Gradu trebao biti održan sastanak izmedu predstavnika te tvrtke i resornog procelnika Damira Prhata, no taj je sastanak odgoden za danas.
U meduvremenu smo uspjeli dobiti izjave i jedne i druge strane, koje su u mnogocemu oprecne. Iako i u ACI-ju i u Gradu tvrde da su njihovi odnosi dobri, iz medusobnih postupaka išcitava se da tu nešto ozbiljno ne štima. Naime, prvo je Grad izbacio ACI-jevu marinu iz prostornog plana, da bi zatim ACI uzvratio traženjem onoga što im po koncesijskom ugovoru i pripada, a to je dio obale na rivi.
Prhat nam je jucer rekao da je, prije no što je ACI zauzeo parkirna mjesta na rivi, "trebalo dogovoriti detalje oko novonastale situacije". Kakva je to novonastala situacija, teško je dokuciti. Naime, razgovori Grada i ACI-ja traju vec duže vrijeme.
Tako su nam iz ACI-ja dostavili Prhatov dopis iz travnja 2009., gdje on, uz priznanje da se parkirna mjesta dijelom nalaze na pomorskom dobru, predlaže da dvije trecine pripadnu ACI-ju, a jedna trecina gradskom poduzecu Pula parking, kojem je još 2005. Grad omogucio naplatu parkiranja na rivi. Prije gotovo tri mjeseca iz ACI-ja odgovaraju da se slažu s tim prijedlogom Grada te koncem prošlog tjedna krecu u realizaciju, po njima, zakljucenog dogovora.
No, Grad se sada iznenadio potezom tvrtke koja ce najmanje do 2030. imati u koncesiji marinu na rivi. Prhat nam veli da ACI-ju i dalje fali parcelacijski elaborat, da bi nam u kasnijem razgovoru rekao da je postupak zapravo okoncan, ali da je ipak trebalo pricekati konacni dogovor.
Direktor Odjela pravnih poslova u ACI-ju Miho Bace, medutim, kaže da je sve vec bilo dogovoreno, te da je ACI samo pristao na ono što su predložili u Gradu. Bace naglašava da su oni mogli i ne pristati na taj prijedlog podjele parkirnih mjesta s Pula parkingom. Naime, taj je prijedlog proistekao iz cinjenice da parkirna mjesta manjim dijelom izlaze izvan granice pomorskog dobra, no ACI je, prema rijecima Bace, to mogao riješiti njihovim pomicanjem bliže obali.
- Pristali smo na dogovor s Gradom zbog dobrosusjedskih odnosa. Oni su nam to i potvrdili 1. svibnja, uputivši nam dopis da oni više nemaju nikakve veze s tim. Ne znam što im se sad dogodilo da su ljuti, kaže Bace.
Da bi dodatno potkrijepili svoje tvrdnje, iz ACI-ja su nam dostavili i zapisnik inspekcijskog nadzora koji je Lucka kapetanija Pula obavila u studenom 2009., a u kojem se navodi da Pula parking d.o.o. naplacuje parkiranje i na dijelu rive koji je država 2007. dala ACI-ju u koncesiju.
Ono što je možda još važnije za javnost jest da je u inspekcijskom nadzoru utvrdeno da Pula parking zapravo duž cijele rive naplacuje parkiranje na cestici koja je u zemljišne knjige upisana kao javno dobro u opcoj upotrebi, doduše bez utvrdene granice pomorskog dobra. I Prhat priznaje da je granica pomorskog dobra, prema važecem zakonu, u pravilu šest metara od obale.
Iako bi to moglo znaciti da je Pula parking od 2005., otkad je dobio dozvolu Grada, ilegalno naplacivao parkiranje na rivi, te time oštetio mnogobrojne gradane, ali i stjecao dobit bez osnove, Prhat smatra drugacije. Naime, on kaže da gradska odluka iz 2005. uopce nije sporna, no svejedno napominje da je se može revidirati ukoliko se pokaže da nije bila u skladu s tada važecima zakonima.
Prije svega poziva se na kasnije donošenje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji prvi put i govori o granici pomorskog dobra koja od mora seže šest metara na kopno. No, taj je zakon stupio na snagu još 2003. pa je nejasno na nepostojanje kojeg clanka se Prhat poziva. Slamku spasa pokušava pronaci i u tome da je moguce da jedan dio obale bude u koncesijskom režimu, onaj ACI-jev, dok s drugim dijelom Grad može raspolagati po svojoj volji.
I ta Prhatova teza, medutim, pada u vodu jer je zakonski propisano da Grad može eventualno dodijeliti koncesijsko odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru, što u ovom slucaju nije ucinjeno. A i da jest, Pula parking bi se našao u vrlo nezavidnoj pravnoj poziciji buduci da koncesijsko odobrenje ne može biti vezano za odredenu cesticu, po cemu ispada da se ne bi ni smjelo naplacivati parkiranje na zemljištu koje nikome nije ni dano na upravljanje.
Pravne zavrzlame Grad bi vrlo jednostavno mogao okoncati tako da poništi svoju odluku kojom je Pula parkingu odobrio naplacivanje parkiranja na rivi. Doduše, pitanje je što bi to znacilo za tvrtku Pula parking, ali i Grad, koji bi se vjerojatno suocili s tužbama gradana zbog petogodišnje protupravne naplate parkiranja i odluke koja je to omogucila.