U Povljani na otoku Pagu, mjestu pedeset kilometara udaljenom od Zadra, u zimskim se danima na ulici rijetko koga može sresti. U samom centru mjesta pred kucom smo ipak, zahvaljujuci visokoj temperaturi neprikladnoj za ovo doba godine, zatekli mještanku Milku Bacic. Ona je izišla na sunce "da uhvati malo zraka i vidi svita", te da bi prela vunu.
Milka se inace bavi uzgojem ovaca. Sedamdesetdvogodišnja vitalna starica ima 35 ovaca. Osim mlijeka i mesa koristi i njihovu vunu. Sama ih striže i zatim ostriženu vunu pere, suši, cešlja te na kraju prede, odnosno ovcju vunu pretvara u konac za pletenje.
No, ono što s tom vunom potom radi, nemalo nas je iznenadilo, iako ne i mještane Povljane koji znaju za Milkin popularni hobi. Osim zimskih carapa baka Milka, naime, plete i nakurnjake.
Oni su dio odjece muškaraca, i to prvenstveno onih iz bosanskih planina, a više je ili manje poznat na cijelom dinaridskom prostoru. Ne zna se tocno kad su došli u modu, ali u Bosni kažu da su stariji nego stecci.
- Nema mista na ovom svitu di nema mojih nakurnjaka, od Amerike, Grcke, Njemacke, ma svugdi!, kaže Milka ciju kucu u ljetnim mjesecima opsjedaju vecinom strani turisti koji nakurnjake nose u svoje zemlje kao suvenir ili uspomenu s ljetovanja. Naši ljudi vecinom ih kupuju kao rodendanski poklon da bi nasmijali i razveselili svoje prijatelje.
- Došla mi je ovo lito jedna naša ženska s mužem, a on je Francuz. On se oduševio, odmah je rekao da ce ga uokviriti i staviti na zid, prica Milka smijuci se. Nakurnjake plete zadnjih deset godina. Nakurnjacima je izvorna namjena kroz povijest bila grijanje muškog spolovila u zimskim mjesecima.
- Mislim da je ovo dobra stvar, i da onaj koji ga nosi nece dobiti bolest na prostatu. Naši vojnici su ih nosili u ratu, zimi po Velebitu gdje je veliki led. Da nisu, k'o zna što bi bilo i kako bi završili, kaže Milka i pozdravlja nas iz dvora u kome nastavlja presti vunu, medu ostalim i za nakurnjake.