Povijesni kaštel Rota s visokom kulom stoljećima dominira dolinom rječice Argile. Prema nekim podacima napušten je prije oko 250 godina i od tada je bio prepušten zubu vremena, a posljednjih je godina prijetilo je i njegovo urušavanje. Prije nekoliko godina krenuli su konkretniji poslovi na sanaciji kaštela kako bi se u dogledno vrijeme sačuvala njegova povijesna vrijednost i omogućio pristup i povremeno korištenje za nove sadržaje. U 2011. godini sredstvima Regije Veneto izrađena je analiza terena i napravljen geotehnički elaborat, a četiri godine kasnije izrađena je nova završna dokumentacija radi utvrđivanja koraka sanacije. Tada je riješeno i pitanje vlasništva, pa je kaštel sada u vlasništvu Grada Buje.
Treba spriječiti urušavanje kaštela
U prošloj je godini, zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture RH, Istarske županije i Grada Buje uspjelo se napraviti privremeni pristup iz doline Argile, saniran je pristupni teren i stijenski pokos pod kaštelom, te su obavljeni nužni radovi kako bi se spriječilo urušavanje kaštela. U toj prvoj fazi radova, u kojoj je izrađena i potrebna dokumentacija utrošeno je oko 700 tisuća kuna. Bilo je i nepredviđenih poslova, naročito kad su se nakon čišćenja ustanovile velike pukotine u stijenama ispod kaštela, što je najviše prijetilo stabilnosti visoke kule. U pukotine je ubačeno više od 50 kubika betona i drugog vezivnog materijala kako bi se nastavili radovi u gornjem dijelu.
Zapravo, istraživanja koja je obavio profesor Željko Arbanas sa Građevinskog fakulteta u Rijeci, pokazala su da graditelji kaštela nisu dobro procijenili stabilnost cijele stijene na kojoj je podignut kaštel. Stijena se tko zna kada u dugoj prošlosti odvojila od masiva i kliznula u dolinu, ali na slabu podlogu. To se kasnije pokazala kao dobra strateška točka, pa su vlasnici u prvoj polovici 13. stoljeća tu počeli graditi kaštel s velikom kulom, lukovima, pristupnim mostovima i svom potrebnim objektima. Kaštel je kasnije umjesto fortifikacijske dobio stambene namjene, mijenjao je vlasnike, ali se kroz stoljeća vidjelo da počinju problemi sa statikom, popravljali su vlasnici što se može, da bi ga kasnije i napustili zbog nemogućnosti stalnog održavanja. Kako bi se taj glavni uzrok sanirao, u prvoj fazi radova postavljena su tzv. štapna sidra duga devet metara kojima je stijena na kojoj leži kaštel povezana sa stabilnom stijenom.
Koncem srpnja počela je druga faza sanacije u kojoj su, uz ostale poslove, postavljene skele uz 25-metarsku kulu koja je podignuta na desetmetarskoj litici. (Napisao i snimio Luka JELAVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU