Mimo medijskih svjetala koja prate pulski Sajam knjige, u subotu je na pulskom sveučilištu završena iznimno uspješna i produktivna trodnevna međunarodna konferencija "Socijalizam na klupi" na kojoj je sudjelovalo 90 znanstvenika mlađe generacije iz Hrvatske i inozemstva (skoro svi su rođeni 70-ih godina), a kao kruna tog skupa, ali i organizatora pulskog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS), jučer je u punom Crvenom salonu pulskog Doma branitelja predstavljen zbornik radova "Socijalizam na klupi: jugoslavensko društvo očima nove postjugoslavenske humanistike".
Izdavači ove knjige su Srednja Europa, pulsko sveučilište i Sajam knjige; grafički ju je oblikovao Mauricio Ferlin, a uredili su je docenti pulskog sveučilišta Lada Duraković i Andrea Matošević. Potonji je kao prednost konferencije i zbornika posebno istaknuo komunikaciju predstavnika različitih znanstvenih grana - povjesničara, etnologa, filmologa, profesora književnosti.
- Nakon konferencije "Socijalizam na klupi" i ovog istoimenog zbornika više ništa neće biti isto u hrvatskoj historiografiji. Zašto? Dugo nam je trebalo da se o tom razdoblju počnu pisati doktorati. U Hrvatskoj su nedostajala istraživanja koja se bave socijalističkim razdobljem, kazao je prof. dr. Damir Agičić, profesor na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Recenzentica knjige, dr. sc. Ines Prica kazala je da je ovo generacijsko djelo koje zadire u sadržaj bez emocija i bez resentimana.
- Preferiranjem svojevrsne beziskustvene dimenzije pogleda u socijalizam, paradoksalno ili ne, dobilo se na svojevrsnoj snazi štiva koje kulturnom analitikom zadire u socijalna i politička čvorišta tog razdoblja, a koje nedostatkom različitih emocionalnih investicija "onih koji su preživjeli socijalizam" nadasve uspješno umiče diskursima i kontradiskursima nostalgije kakvi dominiraju zadnjim desetljećima postsocijalističkih istraživanja, naglasila je dr. Prica.
Sadržaj zbornika, s 11 izabranih radova na 357 stranica, predstavila je urednica Lada Duraković. Tako Ivana Dobrivojević piše o ekonomskoj politici Partije od 1945. do 1955. godine; Tvrtko Jakovina o odnosima Jugoslavije i njenih balkanskih susjeda tijekom 70-ih i 80-ih godina; Igor Duda o izgrađivanju pionirske tradicije u Hrvatskoj 50-ih godina; Andrea Matošević o pokretu za radno natjecanje i herojizam te Aliji Sirotanoviću kao njegovu najpoznatijem protagonistu; Nebojša Jovanović o seksologiji, muškoj homoseksualnosti i filmu u Jugoslaviji; Ana Kladnik o novim gradovima u socijalističkoj Jugoslaviji (Nova Gorica, Velenje); Radina Vučetić o partizanskom vesternu i stripu u socijalističkoj Jugoslaviji; Boris Koroman o predodžbi socijalističke prošlosti u suvremenim hrvatskim romanima o tranziciji, a slovenski autor Martin Pogačar o pojavi prvih računala u socijalizmu, Commodore 64 i ZX Spectrum. (Zoran ANGELESKI, snimio N. LAZAREVIĆ)
Kako je Tito presudio pjesmi "Jugoslavijo"
Zbornik sadrži i rad Maše Kolanović o predodžbi Amerike u stihovima dekadentnog socijalizma - "Goodbye, Amerika" Bijelog dugmeta, Azrina "Pit i to je Amerika", "A gde je Amerika" VIS Idola, zbirka pjesama Dubravke Oraić Tolić "Urlik Amerike", pjesma "Amerika" Borisa Marune...
Zanimljivo je i djelo Ane Hofman koja piše o komisijama za šund i o muzičkoj cenzuri u Jugoslaviji. Prva novokomponirana narodna pjesma s patriotskim sadržajem, pjesma Silvane Armenulić iz 1971. "Jugo, moja Jugo" proglašena je šundom i formalno zabranjena, tu sudbinu, iako u sličnom novokomponiranom narodnom maniru, nije doživjela 1978. godine skladba Milutina Popovića-Zahara "Jugoslavijo" (Od Vardara pa do Triglava…). Iako su i ovu pjesmu kao šund brzo osporili radijski urednici, novinari, intelektualci, javnost (pjesma niskog kvaliteta je jedna sramota za jugoslavenski radni narod), imala je sreću da ju je jedan trubač odsvirao na Titovom brodu Galeb. Tito se oduševio, nazvao je pravom narodnom himnom, a urednici su vrlo brzo promijenili svoje stavove.